U Maastrichtu je Bush priznao da SAD i Britanija snose stanovitu krivicu za aneksiju baltičkih zemalja

Sudeći prema oštrini poruka o demokraciji koje je američki predsjednik George W. Bush odaslao u prva dva dana svoje europske turneje (Latvija, Nizozemska), njegov ionako zategnut odnos s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom neće se promijeniti ni nakon nedjeljnog sastanka na vrhu. Očekivanja da će Bush izbjegavati javne lekcije Rusiji, ali da će Putinu u četiri oka reći zašto je Amerika nezadovoljna ruskom demokracijom pokazala su se nerealnima. Već u Rigi u petak, na sastanku s vođama baltičkih zemalja te u nizozemskom Maastrichtu u subotu Bush je poručio Putinu kako »nije dobro poticati stare strahove i stara neprijateljstva«, misleći na Putinovo odbijanje da se ispriča Latviji, Litvi i Estoniji za Staljinove zločine. Proslava pobjede nad fašizmom u Moskvi u ponedjeljak dobiva tako neočekivane konotacije, jer baltičke zemlje s pravom podsjećaju kako pobjeda nad fašizmom njima nije donijela slobodu, već, naprotiv, nove tragedije i sovjetsku okupaciju. Europska unija ih je već podržala, sad im je i Bush rekao da su u pravu, iskoristivši to kao povod za nove lekcije Moskvi. »Širenjem demokracije profitirat će sve zemlje koje graniče s Rusijom, pa onda i sama Rusija«, kaže Bush, balansirajući između želje za jasnim i otvorenim porukama, i opreza da dodatno ne povrijedi osjetljivog Putina. »I Amerika je okružena demokratskim zemljama na sjeveru i jugu, pa se zbog toga ne osjećamo ugroženima«, kaže Bush.

U intervjuu za američku televiziju CBS, Putin je već reagirao na Bushev kriticizam: »Predsjednik Bush najmanje je pozvan da me poučava demokraciji: pa, u njegovoj zemlji predsjednički izbori godine 2000. bili su odlučeni na Vrhovnom sudu«. No, približavajući se Moskvi i proslavi u ponedjeljak, Bush ga »tuče« povijesnim kontekstom: »Obilježavajući 60. obljetnicu pobjede nad fašizmom, moramo se suočiti i s jednim paradoksom. Za veći dio Njemačke poraz je vodio u slobodu. Za većinu istočne i srednje Europe pobjeda nad fašizmom vodila je okrutnu vladavinu drugog imperija. Dan pobjede bio je kraj fašizma, ali ne i kraj represije.« U Maastrichtu je Bush također priznao da SAD i Britanija snose stanovitu krivicu za aneksiju baltičkih zemalja jer su u sporazumu s Jalte preuzeli i »nepravednu tradiciju« i nasljeđe pakta Molotov-Ribbentrop iz 1940. godine, kad su baltičke zemlje pripale SSSR-u. »Porobljavanje milijuna ljudi u istočnoj i srednjoj Europi bit će zapamćeno kao jedna od najvećih pogrešaka i nepravdi u povijesti«, kaže Bush. Baltičke su zemlje tako dobile svojevrsnu ispriku od onoga od koga je nisu tražile, ali neće je dobiti od onoga tko im ispriku, kako vjeruju, duguje, naime od Putina. Što se tiče Busha i njegova naglašavanja važnosti savezništva s Putinom, američki predsjednik je uoči dolaska u Moskvu svoju najsnažniju poruku sažeo u jednu rečenicu: »Mi nećemo ponoviti pogreške ranijih generacija koje su se mirile s tiranijama i čak ih opravdavale, žrtvujući slobodu u ime zaludne težnje za stabilnošću u svijetu«.