Slobodna Dalmacija: 09. 05. 2005.

Grobari "Sljemena"

Vuk ĐURIČIĆ

Slučaj radnika nekad moćne i ugledne mesne industrije "Sljeme", čiji su proizvodi bili na cijeni i izvan granica bivše države, još je jedna potvrda da su vlastodršcima, bez obzira na "boju" i(li) ideologiju, radnici i njihova temeljna i Ustavom RH zagarantirana prava zadnja rupa na svirali. Tristotinjak preostalih radnika "Sljemena" od početka godine nisu primili ni jedne jedine kune, zbog čega su se sa svojim obiteljima, ne svojom krivnjom, naravno, našli na rubu gladi. Nikoga to previše ne pogađa niti zabrinjava. Ni Vladu, ni narodne nam zastupnike, ni građane koji su, što je poražavajuće, postali ravnodušni na nepravdu i tuđe patnje, a što najbolje potvrđuje činjenica da je gotovo u dva tjedna, koliko traje prosvjed, jedva njih nekoliko stotina došlo dati podršku radnicima "Sljemena" koji na Markovu trgu traže zrnce pravice. Nekima je čak i smetalo što prosvjeduju na Markovu trgu.

Poražavajuća je činjenica da se s njima, osim zanemarivog broja radnika iz nekih tvrtki čija je sudbina također neizvjesna, nisu solidarizirali ni obespravljeni radnici kojih nije mali broj. Pohodili su ih, uglavnom reda radi, mnogi političari, a podršku im, recimo, nisu došli dati ni čelnici drugih sindikalnih centrala poput HUS-a, URS-a i NHS-a. To najbolje govori o radničkoj i sinikalnoj solidarnosti. Zašto bi bilo koga od njih zabrinjavala sudbina tristotinjak radnika kad ih ni najmanje nije uznemirila činjenica da je - a što je nedavno i službeno potvrdila Državna revizija - 95 posto poduzeća nezakonito pretvoreno i privatizirano i da je zbog toga oko 400.000 radnika ostalo bez posla.

Prosvjednici na Markovu trgu će u konačnici vjerojatno dobiti otpremnine, a "Sljeme" će se, nažalost, nakon 135 godina postojanja zauvijek ugasiti. Zbog toga, kao i u mnogim drugim slučajevima, nitko, naravno, neće odgovarati. A da je bivšoj, ali i sadašnjoj vlasti bilo stalo, tvrtka s tradicijom dugom 135 godina mogla se i morala spasiti.

Sudbinu "Sljemena", čija je pokretna i nepokretna imovina svojedobno procijenjena na oko 300 milijuna kuna, zapečatila je bivša vlast, odnosno ponajprije bivši predsjednik HFP-a Hrvoje Vojković i nekadašnji potpredsjednik Vlade Slavko Linić koji je bio zadužen za gospodarstvo. Njihovom odlukom je, zbog čega zaslužuju posebno priznanje, 33,47 posto dionice "Sljemena" vrijednih oko 10 milijuna eura prodano je, pazi sad, za - 100.000 eura! Tvrtka je tada, pravda se Vojković, bila u blokadi pa su zbog toga, a što Državna revizija demantira, dionice prodane po cijeni 100 puta manjoj od realne. Samo zbog toga?! Na to pitanje bi morao odgovoriti USKOK koji se tim slučajem počeo baviti. Kasno, ali...