TROSTRUKO VIŠE SRBA PRED TRIBUNALOM U ovom trenutku zaista moramo reći da aktivnost Haaškog suda u potpunosti odgovara razvoju rata u bivšoj Jugoslaviji i krivnji za rat: optužena su 93 Srbina, 31 Hrvat i 10 Bošnjaka. Te brojke javnost treba uvažiti

Odgoda pregovora Hrvatske i EU-a tema je koja ne zanima samo građane naše zemlje. Ovih dana je tako u časopisu Berliner Ostereuropa Info izašao članak "Hrvatska i EU - politika prema jugoistočnoj Europi na čekanju nije bila dosljedna?", u kojem autor dr. Herwig Roggemann - inače ugledni njemački profesor međunarodnog prava i voditelj Interuniverzitetskog pravnog centra Split/Berlin - kritizira odluku Vijeća ministara EU-a o stavljanju Hrvatske "na čekanje". O tome, kao i o Haaškom sudu - u čijem je radu ovaj njemački pravni stručnjak sudjelovao kod "slučaja Blaškić" - razgovaramo s dr. Roggemannom.

- Po meni, od svih susjednih zemalja koje još uvijek nisu članice Europske unije, Hrvatska je napravila najveći napredak na putu za EU. I meni je paradoksalno da upravo sada kada je sve spremno za pregovore s Hrvatskom, EU zbog jednog čovjeka otkaže te pregovore. Ako pogledamo sve brojke, onda se vidi da Hrvatska već sad ispunjava veći dio zahtjeva nego npr. Rumunjska ili Bugarska, da ne govorimo o BiH ili Srbiji. I zato mislim da bi bilo katastrofalno tretirati sve nove države bivše Jugoslavije kao jedan problem. To bi bio gubitak ne samo za Hrvatsku nego i za EU. Moje je, i ne samo moje mišljenje da Hrvatska može biti most za stabilizaciju svojih istočnijih susjeda.

- Čini mi se da je to iskonstruirana priča, što se vidi i po tome koje su države u Vijeću ministara u Bruxellesu bile za, a koje protiv početka pregovora s Hrvatskom. Za pregovore su agitirali svi hrvatski susjedi, i stari i novi, koji znaju probleme u tom području. A protiv je najaktivnija bila Engleska. Očevidno je da u okviru europske politike prema Balkanu engleski stav ima određenu tradiciju. To nije prvi put: kad pratimo povijest, vidimo da Englezi zapravo nikad nisu baš aktivno davali potporu Hrvatskoj, već da cijelo vrijeme njeguju drugu koncepciju, a to je da bi cijeli Balkan trebao ući zajedno u EU.

- To su možda posljedice iz prošlosti, jer je Engleska bila jako protiv priznanja samostalne Hrvatske, u vrijeme kad su je Genscher, Vatikan i Austrija priznali. Najžešće su i tada protestirali Englezi i Francuzi. To su tradicionalne linije europske politike koje postoje prije Europske unije, čak i prije Prvog svjetskog rata. Kad dođe do konflikta, te veze jačaju.

- Najočitiji vam je primjer bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića koji se, kao i general Gotovina, nalazi u bijegu. Naime, kad je u prosincu 1996. godine postrojba sastavljena od američkih i britanskih komandosa u Sarajevu pripremala Karadžićevo uhićenje, jedan je francuski oficir iz stožera SFOR-a u Sarajevu otišao na Pale i upozorio ga. Na to je reagirao američki vrhovni zapovjednik Wesley Clark, zaustavivši planiranu akciju komandosa kako bi spriječio pokolj do kojeg bi vjerojatno došlo. Spomenuti francuski oficir kasnije je bez provođenja postupka dobio prekomandu u Francusku.

- Njemačka je uvijek bila za samostalnu Hrvatsku, ali u ovom trenutku možemo reći da je njemačka vanjska politika dosta oslabljena zbog unutrašnjih problema koje ima Fischer. Radi se o ovom slučaju viza iz Ukrajine. Netko to naziva "skandalom", a netko to smatra posljedicom liberalnije politike. I zbog toga, na žalost, naš ministar Fischer ne želi ili ne može voditi energičnu i konstruktivnu politiku prema Balkanu, osobito prema Hrvatskoj. Ali da se vratimo na Englesku: u svom članku pišem kako engleski novinari posljednjih mjeseci ističu da engleska vlada vodi ne akcije protiv Hrvatske, nego "kampanju". Iz toga se može zaključiti da iza svega stoje krupniji interesi.

- Možda. Ja sam čuo i da je njemačka tajna služba imala neke probleme u Zagrebu. Ali znamo kako je ambivalentna bila uloga britanske tajne službe uoči rata u Iraku.

S obzirom na vaše stavove o slučaju Gotovina, što biste savjetovali hrvatskim građanima. Trebaju li ga prijaviti?

- Odmah! Odmah ga treba prijaviti! Vidite, ja sam bio aktivno uključen u Haagu u "slučaj Blaškić", na strani obrane, radio sam jednu ekspertnu analizu. Po meni, Blaškić je bio stvarni domoljub i zaslužio je slobodu. I što sad? I Gotovina i Blaškić razumiju da svaki građanin, bez obzira iz koje zemlje, obavezno mora ići u Haag ako je optužen. Jer, čak i kada kritiziramo Haaški sud, ne možemo poreći nadležnost tog suda u međunarodnom kontekstu. I svaki tuženik je bez ikakvih sumnji obvezan da se pojavi tamo i, ako može, da u toku postupka dokaže svoju nevinost. Gotovina jedino ispred haaškog suca može odbaciti optužnicu. Nitko ne može biti izvan toga!

- Imate potpuno pravo. Kao profesor međunarodnog prava, tvrdim da je ta američka odluka sramotna! Amerikanci čak pritišću BiH i Hrvatsku da potpišu bilateralne ugovore o neizručivanju američkih vojnika. Mislim da je to velika američka pogreška. Ako analiziramo postupke američkog suda nakon rata u Vijetnamu, vidimo da je Amerika osudila vrlo mali broj svojih vojnika, samo jednog ili dvojicu, nakon čega su i oni oslobođeni ukazom tadašnjeg predsjednika Nixona. To što čini Amerika je suprotno od ideje ICTY-ja, a to je da svaki vojnik i oficir moraju biti odgovorni za sve što rade tokom rata. Zato ta američka odluka ne smije biti putokaz za Hrvatsku i Gotovinu. Ne postoji sumnja u obavezu Hrvatske da neograničeno surađuje s Haaškim sudom. Bolovi koji pri kazneno-pravnoj "obradi" prošlosti nastaju zbog pogleda u ogledalo istine i pogrešno štovanje ratnih heroja koji su počinili ratne zločine ne oslobađaju od ove obaveze.

- ICTY je nadležan samo za sudske postupke, ali smatram da je u slučaju generala Gotovine prekoračio svoju kompetenciju jer je Vijeće ministara EU-a instrumentaliziralo taj sud kao politički instrument u donošenju odluka, čime taj sud postaje politički akter, na što nema pravo. Ako Carla del Ponte zna da njezina riječ ima važnost za rješavanje nekog političkog pitanja, i ako, unatoč tome, nastupa kao politički akter, onda je to odstupanje od statuta ICTY-ja. I to se u Haagu dobro zna, ali Del Ponte očito želi igrati tu igru.

- Morate znati da je Haaški sud jedna potpuno nova institucija. Prvi put u povijesti nešto se slično dogodilo prije 60 godina u Nürnbergu, i zato je razumljivo da je ansambl haaških sudaca vrlo nehomogen: ti suci su došli iz raznih zemalja i raznih pravnih tradicija, od anglosaksonskog krivičnog prava do kontinentalnog prava. Treba vremena da se ujednače kriteriji.

- U ovom trenutku zaista možemo reći da aktivnost Haaškog suda u potpuno odgovara razvoju rata u bivšoj Jugoslaviji i krivnji za taj rat: optužena su 93 Srbina, 31 Hrvat i 10 Bošnjaka. Haaški sud u Hrvatskoj nije bio dobro prihvaćen dijelom iz razloga što je na početku bila paradoksalna situacija da Hrvatska surađuje s Haagom, dok Srbija tad nije bila spremna, te je bilo puno lakše optužiti hrvatske sudionike rata nego srpske. Sada je u Haagu tri puta više Srba nego Hrvata i tu brojku javnost treba uvažiti i prihvatiti. Dosad se može reći da je taj sud bio uspješan.

- Moram reći da Hrvatsku već vidim kao europsku zemlju. Jer znam i vaše susjede. I ako sada pogledamo sve, pogotovo ovo što je napravila Sanaderova Vlada, EU mora iskoristiti tu konstelaciju da Europa sad ima jednu hrvatsku vladu koja je bezrezervno spremna za suradnju s tom Europom.

- Pozicija vašeg šefa je teška, ali to vidimo i u drugim zemljama istočne i jugoistočne Europe. Ulazak u EU je težak i važan korak za svaku zemlju. Mislim da ova Sanaderova politika služi ne samo Hrvatskoj nego i Europi, i žao mi je što se to nije nagradilo početkom pregovora. Jer ova odgoda vodi destabilizaciji cijele regije, a to je apsurdno.

- Čuo sam da neki u Hrvatskoj kažu: "Kad Švicarska i Norveška mogu bez EU-a, možemo i mi." To je apsurdno. Švicarska je već više od 50 godina administrator europskog novca, a Norveška je zemlja bogata naftom: na temelju tih stvari spomenute zemlje sada mogu i bez EU-a. A čak i u Švicarskoj imate žestoko agitiranje za ulazak u EU, jer znaju da su premaleni za budućnost. Ulazak u EU je težak i treba ga dobro pripremiti, ali trenutno je u pregovorima dosta kandidata i stari članovi EU-a su dogovorili "prijelazne izuzetke", odnosno "privremene regulative" u pogledu slobodnoga kretanja radne snage, prodaje zemljišta, ribarstva, poljoprivrede... Oni su postavili uvjete i sad to sve treba s Europskom komisijom dogovoriti. Ulazak u EU ne mora biti skok u hladnu vodu, nego se ta voda može malo i zagrijati, pa će skok biti puno ugodniji. Grčka, Portugal, Španjolska i Irska - prije ulaska u EU to su bile najsiromašnije zemlje, a kad su postale punopravne članice, njihova se ekonomska i socijalna situacija, zanimljivo, poboljšavala. Dosad nema nijednog člana EU-a gdje je ekonomska situacija prije ulaska bila bolja nego poslije.