ZAGREB - Nakon što je »novom« optužnicom Carla del Ponte razdvojila predmet Čermak-Markač od spisa Gotovina, moguće je da se dvojici generala sudi u Hrvatskoj. A Haag će čekati Gotovinu do zadnjeg dana mandata.

Otežavajuća okolnost je u tome što je mogući proces protiv Markača i Čermaka jedini protiv nekog dužnosnika iz Hrvatske. Po sustavu vage, obzirom na suđenje Slobodanu Miloševiću koji sjedi u Scheveningenu, suđenje u Hrvatskoj dvojici generala trenutačno je tek spekulacija. No, ako se Gotovina »nikad ne pojavi«, stisnuti rokovima, Sud i tužiteljstvo mogli bi predmet ipak predati nacionalnim sudovima. Tim više što se tijekom 2005. ne očekuje početak procesa. Ako se do kraja godine Gotovina i pojavi u Haagu, Sud, naime, nema vremena voditi dva usporedna procesa o istoj optužnici.

Podsjetimo da su optužnica protiv Markača i Čermaka i optužnica protiv Gotovine istovjetne. S obzirom na to da Gotovine nema, a vrijeme istječe, moglo bi se dogoditi da Sud početkom 2006. odluči riješiti se i toga spisa i prepustiti ga hrvatskim sudovima.Nakon optužnice koja je uzdrmala političke strukture u Hrvatskoj, jer je i napisana politički, pravnici nešto vedrije gledaju na rasplet cijelog slučaja. Odvjetnici Miroslav Šeparović i Goran Mikuličić (za Markača) i Jadranka Sloković i Čedo Prodanović (za Čermaka) mogu podneskom sudskom vijeću reagirati na proširenu optužnicu Carle del Ponte. U podnesku bi odvjetnici upozorili Sud da se tužiteljica uopće nije držala naputaka sudaca koji su tražili popravak optužnice. Usporedbom dviju optužnica, naime, vidljivo je da je 90 posto sadržaja isti tekst na koji su odvjetnici dvojice optuženika i reagirali prigovorima. I to uvjerljivo, što je sudsko vijeće natjeralo da od Carle del Ponte traži preciziranje optužnice odnosno preciziranje kaznene odgovornosti Mladena Markača i Ivana Čermaka, za što su konkretno optuženi i od čega se trebaju braniti u Haagu. A upravo to »nova« optužnica ne omogućuje.

Obje odvjetničke ekipe već su počele raditi na sastavljanju toga dokumenta u kojem se pravnička razina tužiteljice vrlo ozbiljno dovodi u pitanje. Naime, odvjetnicima je baš taj, politički osporavani akt, pružio široko pravno polje za pobijanje optužnice koja treba sadržavati individualizaciju kaznene odgovornosti dvojice optuženika, a koja završava porukom da su u tzv. zločinačkom pothvatu sudjelovali i mnogi »znani i neznani«. Individualizirati Markačevu i Čermakovu odgovornost, u tim okolnostima, jednostavno nije moguće.