Dopuna haške optužnice protiv generala Čermaka i Markača opet je uzvitlala više prašine nego što to zaslužuje. Reakcije na tu nadopunu Carle del Ponte opet su pretjerane i dolijevaju ulje na vatru nestabilne političke situacije u Hrvatskoj. Tvrdnja da se iza ovih izmjena krije optužba za kolektivnu krivnju nije točna. Kolektivnu krivnju određuju proizvoljne interpretacije u javnosti, a ne prošireni tekst optužnice. Na tekst optužnice reagiraju povišenom temperaturom oni koji je nisu ni vidjeli ni pročitali, na temelju informacija koje su procurile u javnosti. Rezultat toga je izmanipulirano javno mnijenje i zloporaba javnosti u politikantske svrhe. Premijer Sanader je reagirao tvrdnjom da formulacije nadopunjene optužnice ne odgovaraju stvarnim činjenicama, što je učinila i ministrica Škare-Ožbolt. Naš najveći stručnjak za Haški sud Ivo Josipović reagirao je također umjerenije od svekolike javnosti, u kojoj dominiraju paničarske reakcije i povike na novu urotu protiv Hrvatske.

Takvog mentaliteta opsadnog stanja, izgleda, Hrvatska se još dugo neće osloboditi. Na kraju će se, nakon mnogo vike i buke, stvar svesti na to da će Haški sud prihvatiti ili ne proširene navode optužnice, a ako je i prihvate, to će čak olakšati poziciju Čermaka i Markača, kako to tvrde njihovi odvjetnici.

Florence Hartman se požurila odbaciti pogrešnu hrvatsku interpretaciju da je detaljizirana nadopuna optužnice u stvari kriminalizacija Domovinskog rata. Ivan Zvonimir Čičak upozorava da haško tužiteljstvo nije optužilo, niti može, nikog novog za ratne zločine, budući da mu je u okviru završne strategije rada Suda istekao taj mandat. Herwig Roggeman, osvjedočeni prijatelj Hrvatske i pravnik velike međunarodne reputacije, tvrdi da aktivnost Haškog suda u potpunosti odgovara razvoju rata u bivšoj Jugoslaviji i krivnji za taj rat: optužena su 93 Srbina, 31 Hrvat i 10 Bošnjaka. Sada je u Haagu tri puta više Srba nego Hrvata i tu brojku javnost treba uvažiti i prihvatiti, tvrdi Roogemann, dodajući da se može reći da je dosad taj sud bio uspješan.

Novi uradak Carle del Ponte nedvojbeno ne odgovara činjenicama: s time se svi slažemo. No proglasiti ovaj pravni akt koji nema još nikakve pravne efekte novim primjerom međunarodne urote protiv Hrvatske, sasvim je blisko paranoji. Sindromom političke paranoje su, nažalost, zaraženi brojni segmenti hrvatskog društva. Dio nadopunjene optužnice koji je s pravom uznemirio dio hrvatske političke i vojne elite još uvijek je pravni akt u postupku, kojeg i Sud može odbaciti, a i odvjetnici Čermaka i Markača pobiti. Može ga pobiti i Hrvatska kao amicus curiae, prijatelj suda, argumentiranim činjenicama. Koje će, na kraju, prevagnuti nad ovim nespretnim i nesretnim uratkom, koji više sliči ishitrenoj reakciji iz inata, nego ozbiljnom pravnom poslu odrađenom lege artis, po načelima struke.

Iznervirana Carla del Ponte je i sama upala u zamku »over-reaction« sindroma, sindroma pretjerane reakcije. Da su odvjetnici krenuli pobijati, faktografski, upitne tvrdnje iz optužnice protiv Čermaka i Markača na samoj sudskoj raspravi, ostvarili bi bolji učinak. Ovako, i oni i Hrvatska će morati uložiti više energije, a hrvatsko javno mnijenje će iz svega toga ispasti traumatizirano, politički još podjeljenije i agresivnije, a bilo kakav pokušaj da se hrvatska politika iz uzavrelog stanja »adversarial politics« – konfliktne, suprotstavljene politike nepomirljivo podijeljenih protivnika, vrati u stanje »co-operation politics« – politike tolerantne suradnje i potrage za konsenzusom osuđena je na propast.

U ovom trenutku na vidjelo izlaze svi razarajući čimbenici hrvatske politike, koja bi htjela da politika bude nastavak rata, i da se i u vremenu kad Hrvatska treba zakoračiti u EU, u domaćoj politici primjenjuje Hobbesova misao da je čovjek čovjeku vuk, stranka je stranci krvni neprijatelj, i samo se čeka pogodni trenutak da se s riječi krene opet na djela – u rat i razaranje političkog protivnika, što znači u građanski rat.

Hrvatska je očito traumatizirano društvo, u kojemu se post-traumatski ratni sindrom uspješno infiltrirao u svijest i ponašanje ljudi. Razumljivo je da su implikacije nadopunjene optužnice Del Ponte za Hrvatsku i za gotovo cijelo njezino stanovništvo neprihvatljive i traže kvalificiranu i kompetentnu reakciju osporavanja – ali pred pravim, jedinim kompetentnim forumom, što znači pred Sudom. Politizacija ovog slučaja i količina netolerantnosti koja je isplivala na površinu samo će štetno utjecati na političku klimu i atmosferu u Hrvatskoj, pridonijet će podjelama i konfliktima. Glas razuma se u ovom trenutku ne čuje, a izgleda da se i ne želi čuti. Hrvatska će najbolje obraniti vrijednosti Domovinskog rata ako njeni političari stišaju uzavrele strasti i prionu ozbiljnom, argumentiranom pobijanju navoda iz nadopunjene haške optužnice. Ali pritom služeći se adekvatnim, pravnim sredstvima, vodeći računa da su se stravični ratni zločini prema Srbima doista i dogodili (i da ne mogu biti amnestirani nikakvim stravičnim zločinima koji su im prethodili s druge strane), a da za to snose krivnju pojedinci i dijelovi državne strukture koje i javnost mora osuditi, ali nikako svi mi kolektivno.