Kada je Norveška radnička partija 1928. dobila izbore, kralj Carl Haakon VII. povjerio je njenom vođi da sastavi vladu riječima: "Gospodo, ja sam i kralj komunistâ." Prigodom nedavnog obilježavanja 60. obljetnice pobjede nad fašizmom u Hrvatskoj, Stipe Mesić se, nakon što je u nekoliko navrata pokazao da je i predsjednik generala Gotovine, dosjetio da je i predsjednik (bivših) komunista. Dan pobjede partizana se po bestidnom običaju u udarnim televizijskim emisijama redovito oplakuje kao Dan poraza ustaša i tjeranje antifašista na duhovnu poniznost.

Ali, povijest se na ovim prostorima ironično ponavlja. Potrošilo se 15 godina kako bi se "dokazalo" da su antifašizam i antihrvatstvo sinonimi. Ključni dokaz za to je pronađen u Bleiburgu. Hrvatska nije nastala u periodu 1941. - 1945. nego 1991. - 1995. jer su hrvatski antifašisti bili komunisti, a komunisti zločinci koji su izvršili etničko čišćenje Talijana iz Istre. Komunisti su raspirivali narodnu mržnju protiv nekomunista. Tito je bio ratni zločinac. Mnoge braniteljske udruge doživljavali su kao ružnu provokaciju već samo verbalno izjednačavanje antifašističkih boraca s onima iz Domovinskog rata. Međutim, prošireni prijedlog optužnice Carle del Ponte protiv Čermaka i Markača pretvorio je Oluju u zločinački poduhvat, branitelje u hadezeovce, hadezeovce u zločince koji su "Krajinu" planski očistili od Srba. Hadezeovci su širili narodnu mržnju na nehadezeovce. Tuđman je bio ratni zločinac.

No, revizija povijesti koja se tako "znanstveno" likujući prihvatila u pogledu hrvatskih partizana, rezolutno se odbija u povodu hrvatskih branitelja. Ako je Bleiburg koji nije bio Bleiburg jer se zbio u Sloveniji, postao dostatan argument da se četverogodišnji antifašistički rat generalizira kao zločinački, zbog čega se ne prihvaća ta ista teza u povodu zločina u "Krajini" kada je riječ o četverogodišnjem braniteljskom ratu? Zar se zlodjela ubijanja nevinih Srba i spaljivanja desetine tisuća srpskih kuća nisu dogodila kao i Bleiburg - poslije bitke? Tito je kriv za Bleiburg iako je zabranjivao osvetnička zlodjela, Tuđman nije kriv za "srpski Bleiburg" jer je preko medija kumio Srbe da ostanu u Hrvatskoj!? Zašto bi hrvatske žrtve bile svete, a srpske kolateralne? Nijedan dragovoljac nije spreman da dovede u pitanje antifašistički karakter Domovinskog rata zbog onoga što se događalo - nakon Oluje, ali je još uvijek premali broj onih branitelja koji su takvu logiku skloni koristiti u slučaju procjene antifašističkog rata u Hrvatskoj - nakon Bleiburga. Sabovci su domovinašima nekoliko puta pružali ruku. Istarski branitelji su je prvi prihvatili. Taj bi se trend trebao nastaviti na razini cijele Hrvatske kako bi se zajednički doprinijelo stabilnosti digniteta Narodnooslobodilačkog i Domovinskog rata u Hrvatskoj.

Jer ako se u samoj Hrvatskoj gaje dvostruki standardi u pogledu antifašističkog doprinosa opstojnosti Hrvatske u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu, kako se može očekivati da će se oni u svijetu tretirati drugačije? Zar branitelji trebaju čekati novi rat da bi ih se izguralo iz povijesti kao što se Domovinskim ratom pokušava iz nje izgurati partizane? Većina u Hrvatskoj smatra da kriminalizacija akcije Oluje od strane tužiteljice Carle del Ponte politički ne stoji. Ne stoji ni historiografski. Činjenicu da su Srbi bili primorani da odu s područja tzv. RSK ona analizira kao hrvatsku političku i zapovjednu konspiraciju. Odlazak Srba je, međutim, bio rezultat dogovora Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, koncesija za "humano preseljenje" Hrvata iz Bosanske Posavine i priznanje Republike Srpske. Srpski su pobunjenici imali oružja da su do danas mogli terorizirati Hrvatsku kao što su to činili četiri godine, no njihov je egzodus naređen i proveden po zapovijedi Slobodana Miloševića.

Premda su Češka i Njemačka u EU, sudetski Nijemci ne mogu se ni vratiti ni računati na povrat svoje imovine u Češkoj. Greške nakon Oluje nisu nepopravljive. Srbi se i nakon deset godina vraćaju u svoje zavičaje, kuće su im se obnovile ili im se obnavljaju. HDZ se u tom smislu pokazao odlučniji od SDP-a i srpske su stranke ušle u vlast s HDZ-om. Čak je i HSP prihvatio povratak Srba kao nediskutabilnu političku obvezu. Ako je dakle Haag politički sud, onda on vodi posve kontraproduktivnu i krivo tempiranu politiku ako želi ozbiljno prihvatiti nerealiti šou Carle del Ponte koja pred lokalne izbore šalje dubioznu poruku o hrvatskoj kolektivnoj odgovornosti.