Vjesnik: 18. 05. 2005.
Hrvatskoj treba 15 godina da dostigne Tursku
U Tur
skoj je razvijen turizam »iza hotelske žice«, gdje gost sve prohtjeve zadovoljava unutar objektaTurski turizam počeo se razvijati početkom rata u Hrvatskoj, dakle prije petnaestak godina, a danas je tako uznapredovao da će hrvatskom turizmu trebati najmanje toliko vremena da ga sustigne. Alannya, Antalya i Kemer sada su, sredinom svibnja, puni turista, u gotovo svim hotelima (većina ih je na bazi all inclusive) nema slobodnoga kreveta, a prodavaonice i kafići rade dok ima gostiju.
Hrvatska, nažalost, danas u mnogim stvarima može učiti od turističke početnice Turske. S druge strane, golem strani kapital uložen u vrhunske hotelske objekte turske rivijere nemilosrdan je prema domaćinima. Obrazovani Turčin požalit će se: »Turska nema velike koristi od ovakvog
turizma. Gosti rijetko izlaze iz hotela i istinsku Tursku vide samo na putu od aerodroma do hotela«.Riječ je, dakle, o turizmu iza »hotelske žice«, gdje gost sve prohtjeve zadovoljava unutar objekta. Najpoznatiji primjer takvog turizma nudi Dominikanska R
epublika.Hrvatske privlačnosti, s druge strane, nude se izvan hotela i kod nas je gotovo nezamislivo da gosti cijeli odmor provedu između četiri zida. Koncept all inclusive, koji bi možda i omogućio takav odmor, kod nas je još nerazvijen.
Najviše kapitala u hotelske objekte na turskoj obali uložili su Nijemci. Kao vlasnici tamošnjih hotela jaki su i Rusi i Francuzi, a tek u posljednje vrijeme i Turci. Novi vrhunski hotel »Titanic« u Antalyji u vlasništvu je turske tvrtke sa sjedištem u Istanbulu. Iako se doima hladnim, previše gradskim, hotel sagrađen 2002. ekskluzivan je do te mjere da ga se lako može smjestiti među sto najboljih objekata na svijetu.
Polupansion iznosi 65 eura (naravno, u tu je cijenu uključeno sve), a u hotelu nema slobodnoga kreveta.
Na području Alanyje, Antalyje i Kemera prevladavaju hoteli najviših kategorija na bazi all inclusivea i u predsezoni su izvrsno popunjeni. Prevladavaju ruski i njemački turisti; njih je 80 posto.
Dok Turci već rade punom parom, hrvatska se obala tek ugrijava za sezonu. Cijenama smještaja ne možemo parirati: polupansion u dubrovačkom »Excelsioru« (koji se ni izdaleka ne može uspoređivati s vrhunskim turskim hotelima iako ima pet zvjezdica) u predsezoni stoji 228 eura. Dakle, uz siromašniju uslugu, skuplji je za 163 eura. Što se smještaja tiče, ovdje završava svaka priča o našoj konkurentnosti.
Zaostajemo i u ostalim vrstama usluga, pa će turski trgovac pričekati da i posljednji gost ode na počinak, a i osoblje u restoranima i kafićima ljubaznije je od našeg.
Najkritičnija točka turskog turizma je to što vas većina turskih trgovaca pokušava prevariti, bilo da je riječ o benzinskoj postaji, prodavaonici hrane ili zlatarnici. Iznos za koji će vas pokušati obrlatiti nerijetko je dvostruko veći od stvarne cijene. Za mnoge je to glavni razlog što u Tursku odlaze samo jednom u životu ili, ako je redovito posjećuju, ne izlaze iz hotelskih sustava.
Davor Verković