ZAGREB - Hrvatska za tjedan dana završava treći ciklus MAP-a, akcijskog plana za članstvo u NATO-u, no i dalje nije sigurno kada će dobiti pozivnicu za ulazak u punopravno članstvo te važne transatlantske integracije. Hrvatska u ispunjavanju NATO-ovih standarda i dalje ima tehničkih, ali i političkih problema, i to poglavito onih bilateralnih s najvažnijom zemljom članicom, SAD-om. Unutar NATO-a, SAD u posljednje vrijeme odbija prihvatiti hrvatske inicijative, a neriješeni bilateralni odnosi stvaraju probleme u Bruxellesu, i to na obje adrese; u NATO-u i u sjedištu Europske unije.

Ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Kolinda Grabar-Kitarović 27. svibnja odlazi na sastanak sa Sjevernoatlantskim vijećem da bi se ustanovio napredak učinjen u proteklih godinu dana. NATO-ovi analitičari su pred taj sastanak ustvrdili da Hrvatska treba riješiti još nekoliko ključnih pitanja kako bi se mogao potvrditi napredak dovoljan za pozivnicu punopravnog članstva. Strategijski pregled obrane, ključni dokument za reformu oružanih snaga u modernu vojsku kompatibilnu NATO-ovim standardima, ocijenjen je kao preopćenit, iako mu se u Bruxellesu pridaje važnost velikog koraka u konsenzusu svih dijelova vlasti o tome što je u tim reformama potrebno učiniti.

NATO ipak najviše zabrinjava ispunjavanje političkih i ekonomskih kriterija. Njegovi analitičari smatraju da je pitanje povratka izbjeglica jedan od razloga za nastavak zabrinutosti. Iako povratak izbjeglica ne predstavlja sigurnosni nego ekonomski problem, ozbiljan je i zbog pojave diskriminacije. Osim toga, do NATO-a su došla izvješća o nekim nepravilnostima vezanim uz imovinu povratnika, i to u državnoj agenciji za povrat imovine. »Riječ je o nekim mogućim nepravilnostima, tj. sumnjama da su neke nekretnine prodavane zbog vlastite koristi, bez znanja pravih vlasnika«, rekli su nam izvori u NATO-u.

U Savezu naglašavaju da je uspjeh u napredovanju vezan uz trend, a ne uz pošto-poto najbolje rezultate. »Kada je trend suprotan onom željenom, onda postajemo zabrinuti«, tvrde u NATO-u. No, svi diplomati s kojima smo razgovarali ustvrdili su kako bi Hrvatskoj bilo mnogo jednostavnije da nije tako loše »odigrala« u odnosima sa SAD-om.

Američka je strana u posljednjim diplomatskim kontaktima, posebice nakon posjeta pomoćnice američkog ministra obrane Mire Ricardel, naglasila da i dalje ne zaboravlja neispunjeno obećanje prošle i sadašnje vlade. Pomoćnica Ricardel u razgovorima je prije tri tjedna vrlo otvoreno naglasila što jedino može obnoviti hrvatsko-američke odnose koji su trenutačno u zastoju. Pomoćnica američkog ministra obrane od Hrvatske je još jednom zatražila potpisivanje bilateralnog sporazuma o neizručenju Međunarodnom kaznenom sudu, angažman u Iraku, a kada je riječ o reformama oružanih snaga, ponovila je da bi Hrvatska trebala odustati od ratnog zrakoplovstva.

Iako su reforma HV-a i ispunjenje ostatka političkih kriterija ključni za hrvatski integracijski uspjeh, nema nikakve sumnje da će se hrvatska vanjska politika morati pozabaviti bilateralnim odnosima sa SAD-om. No, za takvu odluku nema mnogo vremena; američka administracija, ali i europske vlade, već su sada najvećim dijelom zaokupljene važnim pitanjem statusa Kosova, a nakon toga na red će doći i stanje u BiH.

Hrvatska se u vezi s tim nalazi u nezgodnoj situaciji; nakon što je prvo suradnju s SAD-om odbila, obećala je da će se stvari popraviti, no u međuvremenu se gotovo ništa nije dogodilo. Hrvatska je naknadnom akcijom najavila mogućnost obučavanja iračkih policajaca izvan iračkog teritorija, no ta inicijativa, u smislu jačanja odnosa s Amerikom, nije imala previše efekta jer je došla prekasno, a sporazum o neizručenju američkih građana Međunarodnom kaznenom sudu ni jedna hrvatska vlada nije se usudila potpisati. Kao službeno objašnjenje navodi preporuku Europske unije, no ispunjavanje američkih zahtjeva nije smetalo ostalim tranzicijskim zemljama da realiziraju strateški cilj ulaska u EU.