Bilo je u proteklih godinu i pol dana mandata aktualne Vlade situacija kada su se Ivo Sanader i Ivica Račan žestoko sukobljavali. Znao je predsjednik SDP-a zaprijetiti premijeru da će »imati rat ako to želi«, a oporba predvođena SDP-om u kraćem je razdoblju i bojkotirala rad saborskih odbora i glasanja u parlamentu isprovocirana Šeksovim neobičnim načinom utvrđivanja kvoruma. No, ipak je dosadašnji mandat obilježila bliskost Sanadera i Račana u stavovima o brojnim pitanjim od nacionalne važnosti. Uostalom, njih su dvojica sklopila i neformalni »Savez za Europu« i Račan je poštedio Sanadera većih kritika u trenutku kad su odgođeni pregovori o pristupanju Europskoj uniji, kad je predsjedniku Vlade objektivno bilo najteže.

Ali, sada kad su mogući savezi HDZ-a i SDP-a za Osječku ili Dubrovačku županiju, Račan je spustio rampu. Tu je, istina, riječ o eventualnom formiranju zajedničke vlasti koje na nacionalnoj razini nema, ali na lokalnoj razini nema Haaga, EU ni mnogih drugih tema koje bi mogle biti predmet stranačkih sporenja. U rješavanju komunalnih problema nema naročite ideologije. Pa ipak Račan smatra da bi veći broj lokalnih koalicija s HDZ-om kompromitirao ugled njegove stranke koji predsjednik SDP-a svojom kooperativnom politikom prema Sanaderu nije ugrozio. Zanimljivo gledište.

I sada Račan najavljuje da će SDP s HDZ-om kao i s HSP-om koalirati tek u iznimnim slučajevima. Da bi se izbjegle blokade u konstituiranju vlasti, ako je to u interesu građana radi stvaranja bolje i poštenije vlasti, a HDZ i HSP u tim mjestima ima kvalitetne ljude i programe. U konačnici će svaku takvu koaliciju morati odobriti Račan jer njegove stranačke kolege na terenu jednostavno nisu u stanju procjeniti kakvi su točno ljudi s kojima bi oni rado surađivali. Očekuje se stoga da Račanu ovih dana počnu pristizati detaljne biografije hadezeovaca i pravaša koje će on temeljito proučiti i na kraju odlučiti smiju li socijaldemokrati surađivati s njima ili, pak, nema ništa od takvih kompromitirajućih koalicija.

Naravno da i Sanader ima zadnju riječ u svemu što se događa u HDZ-u. I on daje zeleno svjetlo za svakog nositelja izborne liste i povrđuje koalicije, ali barem javno glumi da je ograncima stranke dao autonomiju. Uporno premijer ponavlja da je u HDZ-u tobože uvedeno načelo subsidijarnosti, da ima puno povjerenje u svoje ljude i to barem dobro zvuči. Račan, s druge strane, ostavlja dojam autokratskog lidera stranke čija je vjera u vlastito članstvo ravna nuli. Sanader se u postizbornim nadmetanjima pokazao vještijim političarem od svog glavnog rivala.