Tuđman je griješio često i mnogo, no to nije razlog da se ne pamte njegove zasluge za hrvatski državni identitet. S mlitavijim liderom još bi imali UNPA zona kod Karlovca, i to najmanje mogu zaboraviti oni koji su se borili protiv srpske agresije. Trenutačno je dr. Tuđman negativac izvan trenda, dok je drug Tito vrlo »trendi« i pozitivna ličnost

Dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski državni poglavar, koji se preselio u bespuća povijesnog zaborava prije pet godina, ponovo je postao tema dana u Lijepoj našoj. Odluka anonimnog političkog vodstva - nesumnjivo inspirirana dnevno-političkim razlozima - da se njegove fotografije uklone iz vojarni i ureda Ministarstva obrane, prouzročila je zanimljive javne rasprave. Fotografije dr. Tuđmana, uglavnom one u odori HV-a, sklanjanju se, izvješćuje jedan dnevni list, u »deponij Vojnog muzeja«. Možda je riječ, ipak, o depou, no bez obzira na to, čini se da je poglavar završio na smetlištu povijesti.

Tamo su ga smjestili njegovi dojučerašnji stranački kolege, ali i drugi pripadnici političke elite, članovi Račanove koalicijske vlasti, što su vladali zemljom od 2000. do kraja 2003. U to je doba smišljena »detuđmanizacija«, kao sveobuhvatan naziv za promjene koje su pokušali provesti. No, neučinkovitost Račanove vlasti vidljiva je i u tako banalnom primjeru kakvo je pospremanje slika sa zidova vojarni, pa se taj posao, potaknut od nepoznatih čimbenika bliskih sadašnjem predsjedniku Republike, nastavio tek posljednjih mjeseci. U posljednjih nekoliko tjedana čak je šest stotina poglavarovih fotografija pronašlo mjesto u muzeju.

Nezadovoljni časnici, pišu novine, dio su Tuđmanovih portreta odnijeli kućama, iz čega se može zaključiti da ih je bilo i više.Reakcije na takvo pospremanje su burne, ali i potrebne. Osim očekivanog pitanja kome sada treba pospremanje poglavarovih zemaljskih ostataka, logično je i ono - zašto to čine? Činjenica je, naime, da su Tuđmanove slike, zajedno s povijesnim grbovima i zastavama vojnih postrojbi iz Domovinskog rata, koje se također uklanjaju iz vojnih prostora, najvažniji dio identiteta HV-a i oružanih snaga u cijelosti. Nije potrebno ponavljati kako je tradicija i štovanje domovinskih žrtava neizostavan dio Hrvatske vojske, te da u njezinu modernizaciju, ili tzv. detuđmanizaciju društva, ne može pripadati uništavanje dokaza o njezinu ratnom putu i liderima koji su je na njemu pobjedonosno vodili. Drugim riječima, oduzimanje simbola, kakav je dr. Tuđman za HV, pljuvanje je na vlastitu prošlost.

Na to su ukazali i neki kritičari najnovije faze »detuđmanizacije« HV-a, koji su posjetili na činjenicu kako je vojska specifična organizacija, osjetljiva na vlastitu tradiciju. Zanimljivo je da su dužnosnici HDZ-a, od poludisidenta Đure Perice do utjecajnog dr. Andrije Hebranga, iskazali protivljenje uklanjanju Tuđmanovih memorabilija, pokazujući da se HDZ ne odriče svog utemeljitelja.Afera s poglavarovim fotografijama, iskrsla u vrijeme proširene haaške optužnice po kojoj bi i on završio u Haagu, zajedno sa stotinama drugih dužnosnika, doista je primjer političke autodestrukcije. Želiš li uništiti vlastiti identitet - za koji su plaćene velike žrtve - pokreni »detuđmanizaciju« tamo gdje ne treba i pristani na slamanje morala ondje gdje je najvažniji!

Naime, jasno je da je u ovom slučaju riječ samo o sjećanju na dr. Franju Tuđmana, o čijem se političkom i državničkom djelu mogu napisati stotine opravdano negativnih kritika. Riječ je o težnji, uočljivoj kod dijela hrvatske političke elite, da cijelo desetljetno razdoblje prvobitne vlasti HDZ-a proglašava negativnim, nepotrebnim i promašenim. Cjelokupna je Tuđmanova vlast, smatraju, bila nepotrebno trošenje vremena, bez obzira na sve što se u tom razdoblju dogodilo. Proglašenje državne neodvisnosti, pobjeda u Domovinskom ratu, počeci međunarodne afirmacije zemlje - sve je to upitno, kako za Haag, tako i za dio današnjih političkih dužnosnika. Većina njih je u to vrijeme bila u opoziciji, jer su gubili na izborima. Dio ih je bio na posvemašnjoj margini i na šefovskim mjestima u patuljastim strankama, a neki su bili i s druge strane barikade. Stoga danas pokušavaju napisati, kao svi »pobjednici«, svoju verziju povijesti. Iz prvih hrvatskih deset krvavih godina dr. Tuđmana ne mogu izbaciti, ali će to zato učiniti dekretom HV-u, plašeći se tradicija koje se štuju u oružanim snagama. Pokušaj je, svakako, vrijedan pozornosti.Jasno, pogrešno je otići u drugu krajnost i »beatificirati« prvog hrvatskog poglavara. Tuđmanove pogreške bile su velike, od inzistiranja na »pomirbi« ustaša i partizana, do monstruozne ideje o »dvjesto obitelji«, koje će se obogatiti i predstavljati nacionalnu financijsku aristokraciju. Tuđman je griješio često i mnogo - pogledajte samo kakve je suradnike odabirao - no to nije razlog da se ne pamte njegove zasluge za hrvatski državni identitet. S mlitavijim liderom još bi imali UNPA zone kod Karlovca, i to najmanje mogu zaboraviti oni koji se borili protiv srpske agresije. »Detuđmanizacija«, pet godina nakon njegove smrti, plašenje je male djece »babarogom«, odnosno u svojoj biti uzaludni pokušaj zatiranja činjenica koje se nacija još jako dobro sjeća.

Smiješno je što se taj pokušaj lobotomije zbiva upravo u vrijeme snažnog veličanja Josipa Broza Tita. U čast »druga Tita«, komunističkog jugoslavenskog diktatora, organiziran je svojevrsni slet u Kumrovcu, gdje su se razni ekshibicionisti natjecali u perverznoj proslavi »Dana mladosti«.

Prvi pionir na tom jadnom skupu bio je, ni manje ni više, predsjednik Republike Stipe Mesić, koji je tamo dočekan ovacijama. Naizgled, Mesić je odabrao pogrešno mjesto za subotnji izlet, jer se do nedavno predstavljao kao »žrtva komunizma« i stradalnik 1971. No, to ga ne sprječava da govori o Titu ne samo kao o istaknutom antifašistu - što se smatra povijesnom činjenicom - nego kao o općenito pozitivnoj ličnosti. Ako je Mesiću Tito »pozitivac«, bez obzira što je njega i tisuće mudrijih od njega strpao u zatvore, onda to o recentnom predsjedniku dosta govori.Trenutačno je, dakle, dr. Tuđman negativac izvan trenda, dok je drug Tito vrlo »trendi« i pozitivna ličnost. Povijest se, zaista, ponavlja kao farsa.