To je MMF-izaslanstvo u Zagreb došlo u tobože redovitu kontrolu provedbe aktualnog stand-by sporazuma (zaključenog početkom kolovoza prošle godine), sa službenom namjerom da dodatno potakne Vladu i HNB na ispunjavanje svih preuzetih obveza u zadanom roku, opsegu, tempu i smjeru. No, dolazi u času totalne konfuzije u političkoj vrhušci zemlje (u odnosu na jubilarno vrednovanje antifašističkog pokreta i cjelokupne Titove ere, ali i značenja NDH, Jasenovca i Blajburga, pa naposljetku i cjeline Domovinskog rata i Tuđmanove ere, kao i cjeline hrvatskoga puta u EU i NATO, začinjene neobjašnjivom rasprodajom gospodarskih i financijskih potencijala strancima), i na pragu već otvorene recesije (usporavanja rasta BDP-a, povećanja nezaposlenosti, krize izvoza, kočenja investicija, ali i završnice rasprodaje najkvalitetnijih komada državne imovine).

MMF-ovci stigoše u Zagreb iz Washingtona, nakon što je iz istog američkog velegrada obitelji četničkog vođe i suradnika nacista, Draži Mihailoviću, kao slučajno, predano odličje za navodno junačko držanje tijekom Drugog svjetskog rata, i sve to u danima obilježavanja 60. godišnjice pobjede nad fašizmom i nacizmom, ali i uoči završnice totalnog preuzimanja srbijanske, crnogorske i bosansko-hercegovačke ekonomije od strane iste mreže zapadnih mega-banaka i kompanija (koje su već osvojile i Hrvatsku).

Još prije 30-ak dana ministar financija Ivan Šuker izjavio je, nakon razgovora u MMF-u, da će hrvatska Vlada do kraja svibnja predložiti određene strukturne reforme, koje bi trebale obuhvatiti zdravstveni i mirovinski sustav. Ministar Šuker i guverner HNB-a Željko Rohatinski razgovarali su tada u Washingtonu s predstavnicima MMF-a o stand-by aranžmanu Hrvatske i MMF-a. Šuker je tada najavio da će Vlada do kraja svibnja predložiti te reforme, ali nije želio reći u čemu će se one sastojati. Ipak, upozorio je na problem zdravstvenog i mirovinskog sustava. Naveo je da su troškovi hrvatskog zdravstva više od 8,7 posto bruto domaćeg proizvoda, dok je taj udio u ostalim europskim zemljama ispod pet posto BDP-a.

Stalni predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda u Hrvatskoj, Athanasios Vamvakidis, nedavno je reagirao na objavljene podatke o izvršenju proračuna za prošlu godinu, priopćivši da MMF usko surađuje s Vladom, kako bi se osigurale odgovarajuće mjere za postizanje planiranog proračunskog deficita za ovu godinu u visini 3,7 posto BDP-a, ali i da postoji mogućnost uvođenja novih mjera. Vamvakidis potvrđuje da je razlika između planiranog proračunskog deficita od 4,5 posto BDP-a za prošlu godinu i ostvarenih 4,9 nastala zbog manjih poreznih prihoda od planiranih, i dodaje da to predstavlja i nizak rizik za planirane javne prihode.

Hrvatska narodna banka nije se konzultirala s Ministarstvom financija prije nego što je na hitno sazvanoj sjednici Savjet HNB-a uveo nova ograničenja na inozemno zaduživanje banaka. Savjet HNB povećao je obveznu pričuvu banaka na ino-zaduženja na 40 posto, ali taj je potez u Ministarstvu financija primljen sa skepsom.

Tako, nakon lokalnih izbora, u kojima parlamentarna većina nije potvrdila svoju vlast, MMF je krenuo u novi presing: na rastuću gomilu posve otvorenih razvojnih i strateških dvojbi (na koja Vlada ne pokazuje da zna ikakav racionalan odgovor), izaslanstvo Međunarodnog monetarnog fonda, prodirući kao »kroz sir«, sada ovdašnju gospodarsku politiku može u potpunosti i gotovo bez ikakva otpora prekomponirati prema interesima kolonijalističkih adresa sa Zapada (NATO-a, SAD-a, EU-a, mega-banaka i globalnih kompanija).

MMF od hrvatske vlasti ne traži da ojača domaću proizvodnju, da zaustavi privatizaciju i pokrene okrupnjavanje domaće ponude, da provede klizanje tečaja kune za najmanje 20 posto (kako bi spriječila urušavanje konkurentnosti domaće ponude, ne samo u susjedstvu, nego i na domaćem tržištu), te da svim raspoloživim sredstvima ubrzano zaštiti sve raspoložive prirodne, gospodarske i kulturne resurse, nego traži – posve suprotno! Dakle, da ubrza završnicu privatizacije preostalih najkvalitetnijih državnih kompanija i nekretnina (kao rasprodaju strancima), da smanji državnu potrošnju, da smanji i prava iz zdravstvenog i mirovinskog sustava, da zakoči rast plaća u javnom sektoru, da nastavi s politikom visoko precijenjene kune (uz koju je gotovo sve uvozno znatno jeftinije od domaćeg), ukratko, da obavi završnu preraspodjelu s domaćeg rada i državnih vlasnika na strane vlasnike i kapitaliste.