Nakon žestoke kritike monetarne politike Hrvatske narodne banke od predsjednika HGK Nadana Vidoševića, na javnoj je sceni stvoren svojevrsni front napada na središnju banku i njezina čelnog čovjeka dr. Željka Rohatinskog. Jer samo koji dan prije ministar financija Ivan Šuker također je prozvao monetarnu vlast zbog njezinih najnovijih restriktivnih mjera za ograničavanje zaduživanja banaka u inozemstvu. Osim nezadovoljstva što su te mjere donesene bez konzultacija s Vladom, ustvrdio je i da će one izazvati rast kamata na domaćem tržištu te najavio da će se u tom slučaju Ministarstvo financija ponovno okrenuti jeftinijem zaduživanju u inozemstvu.

Iako zasad odbija javno komentirati optužbe Nadana Vidoševića, ponajprije one da je vođenjem neodgovorne monetarne politike koja izaziva jačanje tečaja kune Hrvatska narodna banka ubila hrvatski izvoz i zadala najteži udarac Sanaderovoj Vladi od početka njezina mandata, guverner dr. Željko Rohatinski je na posredan način zapravo to već učinio. Svoje viđenje aktualnih događanja u monetarnoj sferi, njihovih razloga i zadnjih poteza HNB-a iznio je, naime, u podužem intervjuu za "Poslovni dnevnik" od ponedjeljka. U tom je razgovoru, uz ostalo, ustvrdio da su najnovije mjere HNB-a usmjerene upravo na sprječavanje jačanja tečaja kune. Takav smjer djelovanja središnje banke nazvao je i jedinom konstantom u njezinu radu već dugo vremena kada je o tečaju riječ. Drugi cilj novih restriktivnih mjera HNB-a, prema guvernerovim riječima, jest zaustavljanje ponovnog rasta vanjskoga duga zemlje ograničavanjem zaduživanja banaka u inozemstvu u svrhu plasiranja kredita na domaćem tržištu. To je, kazao je, ne samo jedan od ključnih zadataka iz stand-by aranžmana s MMF-om, već je takvo zaduživanje i dodatni motor jačanja tečaja kune, budući da uvezeni kapital valja zamijeniti u domaću valutu, što jača potražnju za kunom i njezinu vrijednost na tržištu. Rohatinski je u razgovoru također optužio banke da svjesno i namjerno u sadašnjem razdoblju guraju tečaj kune u vis: "Aktualna aprecijacija tečaja prije svega je motivirana interesima zarade od strane stranih banaka, a trenutačno i njihovim očekivanjima buduće zarade, u vrijeme turističke sezone, ali i poslije nje. Drugim riječima, nije bilo razloga da tečaj aprecira ispod 7,30 kuna za euro i da ima tendenciju još veće aprecijacije", decidiran je guverner.

Podsjetimo, i prošle godine guverner je prozvao banke da pred sezonu umjetno snižavaju vrijednost eura i jačaju kunu kako bi što jeftinije otkupili devize od turizma, a potom dobro zaradile kad se na jesen vrijednost eura poveća.

Kako bilo, teze što ih je iznio Rohatinski govore o djelovanju HNB-a upravo u suprotnom smjeru od onoga za koji središnju banku i guvernera optužuje Vidošević.

U svom govoru Nadan Vidošević ocijenio je situaciju u hrvatskom gospodarstvu katastrofalnom te kao glavnog krivca prozvao HNB i njezinu lošu monetarnu politiku. Istaknuvši da "politika aprecijacije kune, ne samo da uništava izvoz, nego je i protuhrvatska", direktno je napao i guvernera HNB-a Željka Rohatinskog. Vidošević je kazao i da su monetarna politika i tečaj kune dali najveći udarac nacionalnom gospodarstvu od osamostaljenja zemlje te da smo suficit u robnoj razmjeni posljednji put imali prije trinaest godina. U prošloj godini izvoz je konačno počeo rasti brže od uvoza, no taj se trend ponovno počeo mijenjati u korist bržeg rasta uvoza zbog katastrofalne monetarne politike, što je u političkom smislu udarac trenutnoj Vladi, smatra Vidošević.

U svome izlaganju on je kritizirao i sindikate te istaknuo nepostojanje svijesti i odgovornosti u društvu, jer "svi koji u državnom sektoru traže povećanje plaća, traže nešto čega nema". Na kritici su se našli i hrvatski ministri, koji pune svoje urede talijanskim namještajem, a zanemaruju domaću industriju. Investicije su izostale, i to u vremenu kada je Istočna Europa hit za preseljenje industrije (poput Slovačke i Rumunjske), a nas svi zaobilaze, iako imamo infrastrukturu, luke i obrazovanu radnu snagu. Hrvatska jednostavno živi od zaduživanja u inozemstvu koje godišnje iznosi četiri milijarde dolara. Cijela se politika vodi oko određivanja koliko će tko dobiti od državnog zaduženja u inozemstvu, ustvrdio je Vidošević.