Večernji list: 25. 05. 2005.
OTKRIVAMO
Kako je u Sarajevu suđeno zarobljenoj četvorici od 19 članova HRB-a, emigrantske Bugojanske skupine koja je u Jugoslaviju ušla 1972.Tajne snimke izricanja smrtne presude
Autor: ZVONIMIR DESPOT
Nakon više od trideset godina, Protuobavještajna agencija već gotovo pola godine radi na slučaju Bugojanske skupine, odnosno pokušava utvrditi gdje su završili posmrtni ostaci 18 od 19 članova te hrvatske emigrantske skupine koja je u Jugoslaviji 1972. izazvala neviđenu pomutnju.
Suđenje
Večernji je list pak došao u posjed javnosti dosad nepoznatih izvadaka sa suđenja četvorici članova te skupine pred sarajevskim vojnim sudom 21. prosinca 1972. godine. Pod Bugojanskom skupinom misli se, naime, na 19 hrvatskih emigranata, članova Hrvatskog revolucionarnog bratstva, tajne hrvatske e
migrantske organizacije koja je djelovala u Europi, Australiji i SAD-u, cilj koje je bilo dizanja "oružanog ustanka za oslobođenje Hrvatske".Odluka o ubacivanju skupine u Jugoslaviju donesena je u prosincu 1971. na sastanku užeg vodstva HRB-a u Salzburgu, a usporedno s ubacivanjem skupine, bile su predviđene i diverzantske akcije drugih grupa i pojedinaca. Skupinu su činili članovi HRB-a pristigli iz Europe i Australije te su se okupili na užem području Graza pod vodstvom Ambrozija Andrića i Pavla Vegara.
Ondje je provedena desetodnevna obuka, podijeljena je oprema, odore i naoružanje te je grupa 20. lipnja 1972. ilegalno, pješice, prešla jugoslavensku granicu na području Dravograda. Od 25. lipnja do 24. srpnja njezini su se članovi na području BiH i Hrvat
ske sukobljavali s tadašnjom JNA, milicijom, pripadnicima Teritorijalne obrane...Bio je to njihov odgovor na nasilno gušenje Hrvatskog proljeća. Nevjerojatno zvuči činjenica da je protiv 19 članova skupine tadašnji jugoslavenski režim na noge dignuo čak 30.000 ljudi! U akcijama je poginulo 15 članova te skupine, a neki su najprije zarobljeni, potom likvidirani. Četvorici se sudilo na već spomenutom suđenju u Sarajevu.
Snimke sa suđenja su vrlo loše, ali na njima se, što prvi put izlazi u javnost, jasno vidi sudsko vijeće vojnoga suda te četvorica optuženih sa svojim čuvarima. Snimka je zacijelo nastala u produkciji bivše JNA. Na njoj se čuje kako predsjednik sudskoga vijeća najprije govori, odnosno proziva optužene: "Horvat Đure, Keškić Vejsila, Vlasnović Mirka i Pavlović Ludviga".
Zatim ženski glas nastavlja: "21. decembra 1972. godine, nakon što je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća u prisustvu zastupnika optužbe, optuženih i njihovih branilaca javno je objavio presudu". Slijedi glas predsjednika sudskog vijeća: "Prvooptuženi Horvat Đuro, drugooptuženi Keskić Vesil, trećeoptuženi Vlasnović Mirko i četvrtooptuženi Pavlović Ludvig, prema ličnim podacima utvrđenim na glavom pretresu, krivi su...
Prvooptuženi Horvat Đuro na kaznu smrti, drugooptuženi Keškić Vesil na kaznu smrti, trećeoptuženi Vlasnović Mirko na kaznu smrti i četvrtooptuženi Pavlović Ludvig na kaznu smrti".
Potraga
POA je pak krenula u potragu za posmrtnim ostacima na traženje obitelji članova skupine. Rođak jednog člana skupine rekao nam je da je danas taj slučaj za njih samo humanitarni problem, da žele pronaći posmrtne ostatke svojih bližnjih budući da svaki čovjek ima pravo na dostojan ukop. Provođenje istrage potvrđeno nam je s nekoliko strana, dok nam je u MUP-u rečeno da on još ni
je uključen u nju.Zanimljivo je da je jedan od istražnih sudaca u postupku protiv članova skupine bio i Ivan Fumić, bivši vojni sudac i republički sekretar za pravosuđe, a danas član Predsjedništva Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Štoviše, Fumić je jedan od možda posljednjih živućih neposrednih svjedoka toga procesa. Nama je jučer napomenuo da s njime još nitko o Bugojanskoj skupini nije razgovarao, ali i da nema namjeru o tome s bilo kime razgovarati. No, nama je ipak ispričao neke de
talje.Radio sam kao vojni istražni sudac u Zagrebu, ali sam za Bugojansku skupinu poslan nakratko u Sarajevo kao ispomoć. Bio sam jedan od istražitelja i saslušavao sam četvoricu optuženih. Bila je to velika istraga, ne samo protiv te četvorice nego i pro
tiv niza drugih ljudi koji su u Jugoslaviju ušli s putovnicom.Oni su ljudi htjeli dignuti ustanak oružanim akcijama, ali ne bih rekao da je to bio terorizam.
Suđenja su još bila i u Požegi, Mostaru, Zenici i na nekim drugim sudovima. Moram reći da smo mi znali da se akcija priprema prije nego što su ušli u zemlju. Za to je bio zadužen Franjo Herljević, tadašnji savezni sekretar za unutrašnje poslove, ali služba je zakazala priznaje Fumić i naglašava da je otišao iz Sarajevu kad je počelo suđenje.
Fumić tvrdi da ne zna gdje su završili posmrtni ostaci 18 članova skupine, pa ni tri tijela onih koji su strijeljani u Sarajevu. Samo dodaje kako su, prema tadašnjem zakonu, tijela trebala biti predana obiteljima.Obitelji se pak nadaju da će se naći netko tko n
ešto o tome zan i javiti kako bi se tijela napokon pronašla. Osim ako ih JNA ili netko od bivših jugoslavenskih državnih službi nije uništio.'Živjela slobodna Hrvatska!'
Jugoslavenska Služba državne sigurnosti (SDS), koja je akciju protiv Bugojanske skupine vodila pod kodnim imenom "Raduša", pokušavala je nametnuti zaključak da su hrvatski gerilci htjeli cijanidom zatrovati beogradski vodovod, što je po svemu sudeći bila neistina. No, SDS je upadom Bugojanske skupine dobio udarac nakon kojega su pljušta
le ostavke čelnih ljudi. Činjenica je, naime, da je SDS za skupinu doznao tek pet dana nakon njezina ilegalnog ulaska u Jugoslaviju. SDS je tvrdio da je skupinu kontrolirao od početka, pa da ju je čak namamio u Jugoslaviju. Međutim, HRB je bila jedina hrvatska emigrantska organizacija koju SDS nije uspio probiti. U Jugoslaviju su ušli kao gerilci, svjesni da će zacijelo i poginuti, ali bili su spremni svoje živote dati za Hrvatsku. Tako neki svjedoci tvrde da su trojica u Sarajevu strijeljana s poklikom "Živjela slobodna Hrvatska!".