Novi list: 31. 05. 2005.
Francuska veza
Piše: Branko Mijić
Nakon više od pola stoljeća vizionarska ideja Roberta Schumanna o jednoj Europi mira i suživota dobila je svoj najveći šamar upravo tamo gdje je i rođena. »Ustav je mrtav – živio Ustav«, mogli bismo parafrazirati nakon referenduma u Francuskoj na kojemu je čak 55 posto građana reklo o
dlučno NE temeljnom dokumentu europske integracije.Težak je to poraz francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca koji će, prije nego što pomisli na vlastitu abdikaciju, smijeniti premijera Jean-Pierra Raffarina. Godinu dana prekasno, jer je prije nepunih osam mjeseci gotovo 60 posto birača davalo potporu Ustavu, koja se istopila ne toliko zbog samog njegovog sadržaja koliko zbog nepopularnih mjera Vlade. Politička elita nije naciju uvjerila da Ustav ne otvara vrata navali jeftine radne snage s istoka te d
a on sam po sebi nije kriv za naraslu nezaposlenost i stezanje pojasa zbog golemih proračunskih »rupa« niti bilo čime ugrožava njihovu socijalnu i egzistencijalnu sigurnost.Francuska je jedna od nositeljica europskog pokreta i ne može je Bruxelles staviti u »magareću klupu« koja će, dok se veliki budu bavili sobom, pripasti nama i nama sličnima koji smo od referenduma još svjetlosne milje daleko. No, političke glavobolje mogle bi, domino efektom, snaći i sve one koji se još nisu izjašnjavali. Prije svi
h Nizozemsku koja će to sutra učiniti, zatim Dansku koja je termin zakazala za 27. rujna, ali i Veliku Britaniju čiji premijer Tony Blair još nije odlučio hoće li nakon neugodnog iskustva Ustav uopće i ponuditi narodu na milost i nemilost.Teško da Chirac može u potpunosti ignorirati nedjeljni šamar, no show se mora nastaviti i već na svome skorašnjem lipanjskom summitu šefovi država i vlada morat će ponuditi buduće moduse francusko-europskih odnosa. Budući da je već u svojim prvim reakcijama luksemburški premijer Jean-Claude Juncker izričito isključio mogućnost ponovnog pregovaranja o tekstu ustava, Francuzi bi mogli sačekati »bolja vremena« i pozitivnije domaće i EU ozračje da bi ponovili svoje izjašnjavanje. Analitičari napominju da takvo nešto ne bi bilo presedan, jer su se svojedobno Danci izjasnili protiv sporazuma iz Maastrichta, a Irci onog iz Nice, no unatoč tome nastavili su proces ratifikacije i kasnije za njega dobili »zeleno svjetlo«.
Francuska veza s hrvatskim putem u Europu nažalost je izravna. Ponovi li se i u drugim zemljama tako veliki broj glasača koji izlaze na birališta i zaokružuju NE, onda će to biti jasna poruka onih koji već žive u Europskoj uniji da su odlučili žestoko prikočiti i usporiti sljubljivanje s ostatkom kontinenta.
Zahvaljujući Francuzima, EU čekaonica mogla bi neznano dugo ostati našom sudbinom, sa ili bez generala Gotovine u Haagu.