"Za svaku pogrešku koju sam napravio, spreman sam snositi odgovornost, ali za masovna ubojstva nakon Drugoga svjetskog rata nisam kriv. Do toga procesa ne može doći", rekao je Ribičič za novi broj tjednika "Mladina" od ponedjeljka, dodajući da se prijava zasniva na dokumentu koji ništa ne dokazuje, te "poluistinama i lažima".

Prema prijavi posebne skupine kriminalista, koja je predana tužiteljstvu, Ribičiča se povezuje s ubojstvom najmanje 234 osobe iz ljubljanskih zatvora u lipnju i srpnju 1945., jer je na njihovim zatvoreničkim registrima njegov paraf, a nekadašnji pripadnik slovenske Ozne Albert Erne Svetina izjavio je da je spreman svjedočiti protiv Ribičiča, za kojega kaže da je u to vrijeme sastavljao popise za masovna ubojstva slovenskih domobrana i ljudi koje su tadašnje vlasti tretirale kao kolaboracioniste i narodne neprijatelje.

"Svetina ne može biti svjedok, nego samo glavnooptuženi", rekao je Ribičič u intervjuu za "Mladinu". Po njegovim riječima, Svetina je od samog formiranja Ozne za Sloveniju bio pomoćnik Ivana Mačeka Matije, načelnika slovenske Ozne, a početkom devedesetih godina počeo je iznositi optužbe na Ribičičev račun pred parlamentarnom komisijom koja je istraživala poslijeratne izvansudske egzekucije i obračune. To je činio "kako bi dobio slovensko državljanstvo i mirovinu" u vrijeme kad je tu parlamentarnu istragu vodila slovenska desnica, tumači Ribičič.

Ribičič tvrdi da je kao isljednik u Ozni imenovan pred kraj rata jer je bio apsolvent prava, te da je pripremao sudske procese, osobito protiv Nijemaca i kvislinga. Ribičič tvrdi da je u Ozni bio protiv "samovolje i osvetništva", do čega je dolazilo, te da je pomogao da neke skupine slovenskih domobrana budu oslobođene optužaba i puštene iz zatvora. Na pitanje tko je odgovoran za ubojstvo više tisuća slovenskih domobrana vraćenih iz Austrije, Ribičič je rekao da je to bio "splet strateških interesa Jugoslavije" i "neriješene situacije s granicom", te da je ta odluka imala više elemenata. Za dokument o registru zatvorenika s njegovim parafom, na kojemu se zasniva prijava, Ribičič tvrdi da je povjesničarima poznat i dostupan već petnaest godina i da ne znači ništa novo.