Francusku referendumsku odbijenicu evropskom ustavu domaći politički analitičari prevalentno percipiraju kao novu otegotnu okolnost hrvatskog priključenja Uniji. Navodno su ustavni oponenti u Francuskoj poglavito bili motivirani strahom od ultraliberalnog blairovskog (britanskog) kapitalizma i proširenja EU-a na Tursku. U tom smislu Hrvatsku vide kao potencijalnu kolateralnu žrtvu zaustavljanja Turaka pred vratima Europe iako su zahtjevnu "domaću zadaću" temeljito odradili. Nasuprot Hrvatskoj, koja do danas nije uspjela ispuniti "zadnji preostali uvjet" za početak pregovora: "locirati, uhititi i (u Haag) transferirati" generala Antu Gotovinu, odnosno uvjerljivom argumentacijom dokazati da predano radi na tomu. Drže stoga da neće biti moguće odbiti veliku Tursku, a pripustiti malu kontroverznu Hrvatsku. Francusko "NE" neki će prigrliti kao dobrodošao alibi za željeni neuspjeh hrvatske Vlade u lipanjskom otvaranju pristupnih pregovora. Bit će ih koji će na tome podgrijavati već uskuhali euroskepticizam, suprotstavljajući ideji ujedinjenja obranu (ugroženog) nacionalnog identiteta i suvereniteta. No to je kod nas neka vrst konstante kojom se narod sustavno zastrašuje euroimperijalnim "porobljavanjem".

Ali veći će problem biti ako hrvatska Vlada eventualno usporavanje procesa proširenja EU-a kao možebitnu posljedicu francuskoga negativnog referenduma iskoristi i kao alibi i kao predah od svoga "akcijskog plana" za popravljanje raspoloženja Carle del Ponte. I uzme "plaćeni odmor" od potrage za odbjeglim generalom, jer joj se napori u novonastalim okolnostima ionako ne bi honorirali. Dovraga i ti Francuzi, a taman je počela kampanja senzacionalnih otkrića legionarovih inotragova koji su, prema medijskom dramaturškom zapletu, vodili ravno do napuljske mafije. Svjedočeći uspješnost "akcijskog plana". Omerti usprkos. Možda smo mogli i bez faktičnog izručenja na generalu profitirati, jer tko još može reći da se ovdašnji "specijalci" POA-e, OA-e, MUP-a i SZUP-a nisu svojski angažirali na raskrinkavanju Gotovinine "jatačke mreže". Tko zna gdje bi svemu tomu bio kraj da nije bilo egocentričnih francuskih sabotera. Koji nas vode u stanje EU-hibernacije, s Gotovinom i bez njega. Zar? Ollie Rehn, iz Evropske komisije, s time se ne bi složio, no pitanje je prima li se kod nas u ovom trenutku njegova opetovana preporuka: koncentrirajte se na svoje obveze, a kad ih ispunite, Evropa će otvoriti pregovore.

Sanader je i dalje zakleti optimist koji, i kad priznaje bojazan od umora evropskog ekstenzivnog materijala, očekuje pregovarački start u lipnju. Pače, samouvjereno veli kako će tražiti da se francuski referendumski rezultat negativno ne odrazi na proces ulaska Hrvatske u EU. Nije razvidno kako to misli postići, ali ambicijom i potentnošću svoga političkoga govora možda iznudi kakav sporadičan aplauz.

Kad su se naše proevropske karte već tako nes(p)retno posložile, Gotovine nema, reforme kasne, višestranačje ide jednopartijnosti, možda Sanaderu nema nego izvući iz rukava zadnji adut. SDSS. Naime, potpredsjednik rečene srpske stranke, Milorad Pupovac, ovih dana u banjolučkim "Nezavisnim novinama" znakovito otkriva da samo SDSS Sanadera spašava. Per fin, da je upravo SDSS jedna od najjačih hrvatskih karata za put u Evropu. Ako je tomu tako, što li Sanader čeka? Kartu na (evropski) stol! Prije toga, na kninski. Jer, veli Pupovac, "upozorili smo premijera Sanadera i vodeće ljude u HDZ-u da se ne može održati koalicija za Evropu bez koalicije za Knin, i da se upravo koalicija koju imamo s njima provjerava u Kninu". Gdje je tu problem? Ako je samo to, već sutra smo u Evropi! Zar bi Sanader propustio odigrati tu dobitnu kartu da njome može pokupiti uloge na EU-pokeru?

Sabornik Pupovac s pravom proziva koalicijskog partnera zbog neprincipijelnog ignoriranja Srba u Kninu (i nekim drugim gradovima), gdje su dobili relativno najviše mandata na lokalnim izborima. U pravu je i kada kaže kako je kninski svehrvatski blok svojevrstan "pokret otpora" spram Srba, i kada tvrdi da to vodi izolaciji srpske manjinske zajednice, a HDZ-ovo koaliranje s "ultradesničarskim snagama" dezavuira Vladinu politiku te kompromitira savezništvo s SDSS-om na nacionalnoj razini. Ali pretenciozno je tvrditi da je SDSS provorazredni adut Hrvatske za EU. Misli li Pupovac da će naknadnom intervencijom šefa HDZ-a u "autonomnu" odluku kninskog ogranka i njenim revidiranjem u korist HDZ-SDSS koalicije, stanje svijesti (u HDZ-u i šire) biti radikalno izmijenjeno? U percepciji Sanaderove stranke SDSS je nužno zlo koje se može otrpjeti samo ako se mora. Da je HDZ-u za vlast u Kninu SDSS bio jedina opcija s kojom može doći do vlasti, ne bi se premišljao, a niti bi mu trebala uvjeravanja evrodiplomacije o političkoj oportunosti takva partnerstva. Ovako, što god nam je EU dalje, Sanader bi HDZ-u htio bliže.