Tako Danska traži uvjeravanje od Francuske da se Ustav neće nanovo pregovarati. Danska, Irska, Britanija (a njima se pridružuju i zemlje koje ne provode referendum, nego odlučuju parlamentarno kao Švedska i Finska) ne žele promjene koje se zahtijevaju u Francuskoj, a koje bi vodile prema manje liberalnoj, a više socijalnoj Europi. Upravo u ovom dijelu nazire se realna mogućnost prave shizme u Europi koja bi mogla na kraju ovih tektonskih promjena rezultirati novim političko-institucionalnim okvirom za Uniju.

Apsurdno, Nizozemska, zemlja koja uspješno balansira slobodno tržište i socijalna prava, zapravo bi trebala biti zadovoljna Ustavom. Odbijanje joj ne ide u račun, a nizozemski i europski političari i eksperti začuđeni su iracionalnim nabojem i protivljenjem u ovoj zemlji osnivačici Europske unije. Nizozemski referendum samo je konzultativan, tj. ne obvezuje vladu Jana Petera Balkenedea, ali će ipak premijeru biti teško zanemariti rezultat u krajnjoj odluci koju će priopćiti Bruxellesu.

Nizozemska i francuska antipatija prema Ustavu imaju dodirnu točku, a to je nacionalizam i kriza identiteta. Francuska je od početka bila najglavnija zemlja u Uniji i dok je Unija bila skrojena kao neka vrst velike Francuske, bila im je dobra. Nakon proširenja na 25 članica, to više nije dolazilo u obzir i nacija se pokolebala. Što se tiče Nizozemske, tamo je poremećena ravnoteža između plavokosih starosjedilaca liberalnih nadzora i došljaka koji se ne znaju i ne žele prilagoditi. To je rezultiralo rastom želje za zatvaranjem u vlastite nacionalne okvire.

Osim toga, još se nisu oporavili od šoka što ubojica režisera Tea van Gogha ne samo da nije bio diskriminiran nego je imao sve pogodnosti za integraciju, a ipak se odlučio za ekstremizam. Pozadina tog događaja uistinu je vrlo kompleksna, ali nakon ovog ubojstva u Nizozemskoj je sve više jačao antiislamski osjećaj koji se sada fokusirao na odbijanje ideje za otvaranje pregovora s Turskom i širenjem Unije na Istok. Uz Tursku, prvenstveno se misli na Ukrajinu koja je do francuskog NE razmišljala o skoroj aplikaciji za kandidaturu, a zatim i na sve balkanske zemlje, pa i Bugarsku i Rumunjsku. Hrvatska se nigdje izričito ne spominje, što ima i svojih dobrih i loših strana.

Još jedan razlog zbog čega su ankete uoči referenduma govorile protiv Ustava jest poskupljenje nakon uvođenja eura. U Nizozemskoj žale za guldenom, a i mnogi smatraju da je njihova zemlja na gubitku od velikog proširenja na ovamo. Tamošnji euroskeptici pred referendum tiskali su nepostojeću novčanicu od 180 eura, što je svota koliko svaki Nizozemac odvaja u europsku zajedničku blagajnu, a ne dobiva natrag. Ali, eksperti i komentatori navode još jedan razlog koji spaja inače posve različite Francuze i Nizozemce. I jedni i drugi osjećaju da su političke elite u Bruxellesu i u njihovim zemljama previše udaljene od naroda i posredno sa svojim NE zahtijevaju demokratskiju Europsku uniju.

Iz njemačkog ministarstva financija objavili su da ne znaju ni za kakvo izvješće o opasnostima za euro. Također, predsjednik Bundesbanke Axel Weber isključio je u srijedu mogućnost neuspjeha Europske monetarne unije.