Građani su već zaboravili na kupovanje vijećnika nakon izbora, što je HDZ često radio tijekom 90-tih godina, osobito u »zagrebačkoj krizi«. No, na to mučno vrijeme podsjetio ih je (bivši) župan Zagrebačke županije Branimir Pasecky kada je početkom tjedna nečasnom ponudom pridobio SDP-ovu vijećnicu Veru Pavković, u nadi da će tako osigurati jedno mjesto potrebno za ostanak na vlasti.

Pasecky je uspio privući socijaldemokratkinju, ali njegov krajnji naum ipak je propao. Nije mogao znati da će tabor promijeniti i Stranka umirovljenika, koja je preko noći prešla na stranu koalicije SDP-a i HSS-a i sa svoja tri vijećnika omogućila joj formiranje vlasti, nadigravši i Paseckog, i Veru Pavković. Tu vijećnicu SDP će navjerojatnije izbaciti iz stranke, a njezinu organizaciju u Jastrebarskom raspustiti.

Taj slučaj (propale) trgovine vjerojatno neće biti jedini. No, nevolja je što se, uz pojedince, u trgovinu sve više upuštaju stranke, osobito one male koje s jednim ili dva vijećnika odlučuju tko će vladati – HDZ ili SDP. Najslikovitiji, iako ne jedini, primjer je Stranka umirovljenika čiji je predsjednik Vladimir Jordan ovih dana morao pokazati velike trgovačke sposobnosti. Njegov HSU trebao je odlučiti o vlasti u šest županija, a na kraju su umirovljenici našli solomonsko rješenje. Malo su podržali HDZ, malo SDP – da se nikome ne zamjere.

Sporno je ako male stranke počnu ucjenjivati veće, i kada vlast zbog jednog ili dva glasa postaje toliko krhka da se mora više baviti sama sobom, nego provođenjem obećanog na izborima. Što je stranka manja, a njezin glas odlučujući, to je neizvjesnije kome će se ona prikloniti poslije izbora, pa se građani s razlogom pitaju: zašto smo uopće glasovali, kad se nakon izbora, trgovinom i kupovanjem vijećnika, mogu mijenjati izborni rezultati?

Doista, pitanje je što građani time dobivaju. Tamo gdje su stranke ulazile u trule kompromise i koalicije, ni vlast neće dugo trajati, pa će biti prijevremenih izbora u brojnim županijama, gradovima i općinama. Tko će za sve to biti odgovoran? Političari iz velikih stranaka tvrde da nisu krivi za to što im građani nisu dali dosta glasova. Građani također nisu krivi, jer njihovo je ustavno pravo dati glas kome hoće. Ako je tako, znači li to da treba promijeniti sustav za lokalne izbore, kako je to jučer rekao šef SDP-a Ivica Račan?

Račan kaže da će se najesen zauzeti za zakon kojim bi se uvelo izravno biranje župana, gradonačelnika i općinskih načelnika, i to u dva kruga, dok sami građani ne odluče tko će imati većinu. Nije tajna da slično želi i HDZ, a da se HNS za to javno zalaže već nekoliko godina. Pitanje je, međutim, zašto SDP i HDZ već ranije nisu uveli izravno biranje čelnika lokalne samouprave? Što su čekali? Da se sadašnji sustav, koji upravo potiče male stranke i trgovinu, kompromitira? Sustav izbora svakako se mora mijenjati da se ne bi kompromitirao cijeli demokratski sustav.

Izbornom sustavu u Hrvatskoj, očito, predstoji reforma koja će morati zahvatiti i onaj na državnoj razini. S potrebom političke trgovine, koja se sada širi po općinama, gradovima i županijama, suočena je i svaka stranka kada želi formirati nacionalnu vladu. Najslikovitiji je primjer premijera Sanadera kojem vlast ovisi o nekoliko zastupnika iz nekoliko stranaka, pa je prisiljen stalno trgovati. Ni Račan kao premijer nije bio u boljem položaju, sa šest stranaka u koaliciji.

Očito, građani i političari moraju promisliti hoće li i dalje podržavati izborni sustav koji u Sabor dovodi 10 do 15 stranaka, ili će se sustav pojednostaviti i omogućiti ulazak dviju najvećih stranaka i samo nekoliko manjih. Takvom reformom politička trgovina neće se posve izbjeći, ali vlast će moći biti stabilnija. Manje će se morati baviti sama sobom, a više poslom koji su joj povjerili građani.