Podjela oko pitanja ratifikacije ustava produbljuje se, a na vidjelo izlaze i prijašnje zakulisne igre, "politika" koja je pridonijela ovakvom razvoju događaja.

Oči su uprte u Tonyja Blaira, koji će za mjesec dana, u ovoj kriznoj situaciji, na šest mjeseci rotacijskog predsjedništva preuzeti Uniju. Mnogi misle da će to povećati rizik krize jer su Britanci u EU-u poznati kao oni koji teško pristaju na kompromise i zaista do krajnjih granica guraju vlastite interese. Sam Blair, iako najviše orijentirani proeuropski britanski premijer još od vremena Edwarda Heata, ima strahovito puno obveza prema unutarnjoj političkoj sceni u svojoj zemlji. Veliko je pitanje kako će te svoje potrebe balansirati s europskim interesima.

Dakako, pitanje je i kako se shvaćaju europski interesi. Nakon francuskog i nizozemskog odbijanja ustava — iako s drukčijih ideoloških i interesnih pozicija — vidi se kuda stvari idu. Najveći strah ovdje jest da se Europa iznutra ne podijeli na "liberalnu" i "socijalnu". To znači da se boje da u jezgri Unije ne budu zemlje, kao što su Njemačka i Francuska, koje bi sve više vodile protekcionističku ekonomsku politiku, a oko njih, Britanija, njoj sklone zemlje i nove članice koje bi bile mnogo više orijentirane prema slobodnom tržištu, ali imale puno manja socijalna prava.

Blair za sada vodi igru i na razini zemalja članica, i u Komisiji, gdje njegovi ljudi lobiraju za "stanku" u ratifikaciji. U međuvremenu, francuski mediji objavljuju nepoznate pojedinosti oko ratifikacije ustava. Ustav je trebao biti u većini zemalja potvrđen referendumom, ali je Blair tražio od europskih kolega, ponajprije Chiraca, da se suzdrže od tog koraka jer bi, bude li tako, referendum u njegovoj zemlji propao. Kada je dobio Chiracovo obećanje, naglo je objavio da će svoje građane ipak konzultirati oko ustava. Nakon toga je, posljednjih tjedana pregovora oko ustava, ishodio velike koncesije, kazavši da inače neće moći "prodati" ustav Britancima. Chirac je, nakon iznenađujućeg Blairova poteza, zapravo, bio prisiljen ići na referendum.

Konačno, Blair je Britaniju stavio zadnju u redu za ratifikaciju, kako tvrde Francuzi, u nadi da će biti zemalja koje će ga odbiti prije. Način na koji je Blair "izradio" Chiraca i Schrödera genijalan je, tvrde pokislo Francuzi: ustav će biti pokopan, Blair neće morati održati obećanje o referendumu, tako će neutralizirati svoje političke protivnike i u svojoj stranci i u oporbi, a moći će, bez nepotrebnog balasta, preuzeti čelnu poziciju u Europi 1. srpnja.