Veliki Hrvat Anto Đapić, kako nas podsjeća ovih dana predsjednik LS-a, osječki dogradonačelnik Zlatko Benašić, godine 1991. je napustio Osijek. Time postaje jasno da biografiji predsjednika HSP-a treba dodati još jednu žalosnu činjenicu: pored toga da se radi o osobi koja se je na sramotan način dočepala titule magistra znanosti te da je riječ o čovjeku koji je dobar dio svoje političke karijere proveo u veličanju ratnog zločinca Ante Pavelića pa tako i poglavnikovih nedjela, neka bude jasno da je to političar koji je u najtežim trenucima napustio svoje sugrađane. Đapić je, dakle, kukavički pobjegao iz Osijeka te je svoje susjede ostavio na nemilost neprijateljskih granata, jer je, kao veliki Hrvat, mogao i trebao sudjelovati u obrani grada, eh, da bi sada tim istim prevarenim i napuštenim ljudima želio postati gradonačelnikom.

Jer, metaforički rečeno, Đapić je upravo to svojim susjedima napravio. Naš veliki Ante je ostavio ljude, kojima bi sada želio biti uzor građanstva i domoljublja, da umru sami. On nastavlja graditi političku karijeru na leđima tih i drugih okrvavljenih Hrvata i ostalih građana. I ne staje tu. Suprotstavlja se izvršenju pravde koja se ima dogoditi stavljanjem odbjeglog generala Gotovine, drugog 'hrabrog i velikog Hrvata', pred Haški sud kako bi se suočio s optužbom da je odgovoran za odvratne ratne zločine koje je kao zapovjednik imao dužnosti spriječiti a počinitelje predati sudskim vlastima.

No ,nije Đapić jedini koji se bavi zamagljivanjem istine i eskiviranjem potrebe da se, kao jedan od vodećih političara, što će reći i javnih osoba u zemlji, uključi u proces individualizacije krivnje i nužnog kažnjavanja ratnih zločinaca. Tu su i katolički biskupi koji, svi do jednoga, potvrđujući da je predsjednik Mesić s pravom nedavno ocijenio da se bave politizacijom nečega što je u domeni sudstva, kao da su đaci učitelja Đapića, nastavljaju otežavati i onemogućavati nužnu katarzu koja se mora dogoditi kako bismo bili dostojni Europe, da ne idemo dalje.

Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, prof. Zoran Pusić, točno primjećuje da biskupi, procjenama da se 'Oluja' tendenciozno interpretira i da ju se čini upitnom, de facto daju podršku nacionalistima koji osporavaju postojanje hrvatskih zločina. Tako dobivaju polet svi oni kojima je cilj onemogućiti govor o zločinima koji dezavuiraju 'Oluju'. Biskupi bi, kaže Pusić, trebali shvatiti da se na taj način pojedinačni zločini proširuju na cijelu vojsku i policiju što je velika nepravda.

Tendenciozan, što se toga tiče, nije nitko drugi nego kompletan episkopat. I što je najgore, potvrđuju to u istom tjednu kada se Srbija na izuzetno težak ali potreban način suočava sa zločinima srbijanske policije i drugih u okviru genocida počinjen nad Bošnjacima u i oko Srebrenice, također prije deset godina. Ubojice iz videa koji je prikazan na suđenju Slobodanu Miloševiću i srbijanskoj javnosti, tzv. 'škorpioni', pomoću Đapića i hrvatskih katoličkih biskupa, bivaju simbolično pobratimljeni s ovdašnjim zločincima. To je prava opasnost a ne gostovanje 'Bijelog dugmeta' u Zagrebu kao dokaz o stvaranju nekakve Balkanije, kako se stupidno tvrdi u 'Glasu Koncila'. Dakle, evo gdje smo: ovce su gurnute da pašu među škorpionima. A pastira nema.