Već krajem prošlog tjedna, u bruxelleskim kuloarima počelo se govoriti kako će London u ponedjeljak suspendirati najavljeni referendum o ustavu. Ti glasovi pušteni su vjerojatno i kao probni baloni, kako bi se vidjela reakcija ostalih europskih partnera.

Tijekom vikenda razvio se pravi medijski rat između dviju strana — francuske i njemačke, s jedne, i britanske, s druge strane. Francuski i njemački mediji, pišući o Jacquesu Chiracu i Gerhardu Schröderu, koji su se susreli kako bi nagovorili preostale zemlje da nastave s ratifikacijom, opisivali su "makijavelističke Blairove poteze" i "orkestraciju" koja je dovela do kraha ustava prije — i to je bio taj genijalni pomak — nego je on došao na referendum u Britaniju.

Da bi referendum o ustavu u Britaniji propao, te da bi to bilo fatalno za Blairovo premijersko mjesto, poznato je s obiju strana Le Manchea, ali nije bilo jasno kako bi Tony Blair to mogao izbjeći. Francuzi i Nijemci sad su uvelike podigli razinu optuživanja Londona, do mjere da su se i u Britaniji zabrinuli da bi to moglo jako štetiti Blairu kad dođe na čelo Unije.

S druge strane, britanski mediji, svakako najutjecajniji u Europi, totalno su pokopali ustav, izražavajući se o tom dokumentu na specifičan način koji oslikava njihovo shvaćanje Unije: "Dva su kolca zabijena u njegovo srce", piše Daily Telegraph. Britanski mediji također donose i predviđanja o mogućem kraju monetarne unije i slamanju eura, premda je to uistinu prilično neozbiljno. No, sada svatko udara gdje može, jer se zauzimaju pozicije uoči summita 16. i 17. lipnja gdje će se odlučivati o sudbini ustava.

Uvjetno rečeno, "proširenje". Naime, svi znaju da nove članice trebaju još sredstava iz tzv. strukturnih fondova, tj. fondova koji strukturno, iznutra, podižu neku zemlju, kako bi te nove članice uopće opstale na zajedničkom tržištu. Također, otvara se grozna perspektiva "žderača novca" u liku Bugarske i Rumunjske, dvije, kako se tvrdi, nepripremljene zemlje koje ipak imaju čvrsto obećanje da uskoro ulaze u Uniju i koje su ispunile sve uvjete.

Novo je, međutim, da, kolokvijalno rečeno, nitko više ne želi davati u zajedničku blagajnu. Sve se više vidi, iz analiza nizozemskog odbijanja ustava, da je to bio jedan od glavnih razloga za "ne".

Sada ispada da svih šest zemalja koje su neto platiše u EU proračun, to jest, koje više daju u blagajnu nego iz nje dobivaju, nije više to voljno raditi. Do sada, jedino se Britanija izvlačila s takozvanim rabatom koji im je ishodila Margaret Thacher. Naime, kad je dogovaran ulazak Britanije u Uniju, Thacher je rekla da je poljoprivredni sektor njezine zemlje vrlo malen te da neće plaćati onaj postotak kakav su plaćale sve druge zemlje EU-a. Njezino poznato urlanje "Hoću natrag svoj novac!" postalo je legendarno jer je njime uvjetovala članstvo u EU-u. No, postotak na postotak, zrno do zrna, prošle godine je bogata Britanija, na ime svog "rabata" dobila natrag od EU-a čak 4,6 milijarde eura.