Ivo Sanader načelno je u pravu. Nitko ne bi smio nikome naređivati kakve se koalicije trebaju stvarati. A svaka iole demokratski razvijena stranka poštuje načelo supsidijarnosti, što će reći da lokalna stranačka tijela donose odluke iz svoje nadležnosti bez pokroviteljstva ili, ne daj Bože, naredbe središnjice stranke. Time bi, načelno, trebale pasti u vodu sve primjedbe čelništva Samostalne demokratske srpske stranke, čiji lideri Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović tvrde da nema suradnje (SDSS-a i HDZ-a) na nacionalnoj razini bez suradnje na lokalnom nivou, te upozoravaju HDZ kako u nekim sredinama, gdje mu treba, traži njihovu pomoć, a u drugima ide kontra ove stranke.

Kada je u pitanju kninski slučaj, gdje su dakle stranke s takozvanim H-predznakom odlučile koalirati te ostaviti u opoziciji pojedinačno najjaču stranku (SDSS), postoji još nekoliko momenata iz politoloških udžbenika koji bi, navodno, trebali posvjedočiti kako se zapravo demokratski ne zbiva ništa neuobičajeno. Između ostalog, vlast formira onaj koji u predstavničkom tijelu (nacionalnom parlamentu ili gradskom vijeću, svejedno) može okupiti većinu bez obzira na pojedinačni uspjeh svake od stranaka. Relativna većina nije isto što i apsolutna, a prosta matematika je – matematika, kazali bi »real-političari«. Također, u nekom demokratskom predstavničkom tijelu može se pridonositi kvalitetnoj politici i iz opozicijskih klupa, pa shodno tome ni povratak Srba ni vladavina prava ne bi smjeli biti ugroženi, kao što se Pupovac boji, ni ako SDSS ostane opozicija.

Ali...Ova priča, naravno, ima i drugu stranu. U politici se sve ne može riješiti institucionalnim rješenjima i matematičkim formulama. Znaju to i Sanader i Pupovac. Iza Sanaderove principijelnosti i dijeljenja demokratskih lekcija krije se i strah da će mu se stranka u nekim dijelovima Hrvatske nastaviti osipati (do samouništenja) ako »popusti« Srbima odnosno »spriječi« koaliranje »s našima protiv njih«. No, ako ne hini svoje napore da »europeizira« HDZ, a tvrdi da ne hini, onda mora biti svjestan da to što se događa u Kninu i drugdje u Hrvatskoj (izjava Đure Brodarca da će nakon koalicije SDP-a, SDSS-a i HSU-a Sisačko-moslavačka postati »prva srpska županija«) pokazuje da dobar dio HDZ-a još ni izdaleka nije na njegovu tragu, odnosno da je impregniran rigidnim nacionalizmom. I to bi ga demokratski dugoročno moralo zabrinuti.

Kada smo već kod hrvatsko-srpskih odmjeravanja valja podsjetiti na zgodu iz srpskog parlamenta prije Prvog svjetskog rata. Naime, opozicija je prigovorila premijeru Nikoli Pašiću na bahatom ponašanju i savjetovala mu da se ugleda na britanskog premijera Lloyda Georga. Nato im je Pašić odgovorio: kakvi ste vi Englezi takav sam ja Lloyd George. Bojimo se da ni u dobrom dijelu Hrvatske politička kultura nije odmakla daleko od ove naznačene »balkanske«. Što pak znači da bi unatoč načelnom poštovanju demokratske procedure u Kninu doista mogao biti ugrožen i povratak i integracija Srba, kao i vladavina prava u cjelini. Umjesto suradnje nudi se antieuropsko produbljavanje jazova, umjesto suživota nudi se lokalna getoizacija. Podjednako Hrvata kao i Srba.