Storniraj ispraćaj vojnika, zatraži stanku i proučavaj Ustav te donesi konačnu odluku pet do dvanaest – svi ti politički manevri prije stvarnih vojnih manevara posljedica su zastupničkog pitanja Damira Kajina, poduprtog od Pere Kovačevića, krši li se Ustav ako jedna postrojba Hrvatske vojske odlazi u inozemstvo bez suglasnosti Sabora. Konkretno, može li se pješački vod Hrvatske kopnene vojske pridružiti 135. pješačkoj zračno-jurišnoj postrojbi 1. brigade Nacionalne garde Minnesote na vježbi u Camp Ripleyu bez privole vrhovnog hrvatskog predstavničkog i zakonodavnog tijela.

Ustav je više nego izričit. U stavku 2. i 3. članka 7., poboljšanog posljednjim ustavnim promjenama upravo da se osnaži trodioba vlasti odnosno utjecaj Hrvatskog sabora, navodi se pod kojim uvjetima hrvatske Oružane snage mogu prijeći granice Republike Hrvatske. Prema tom članku Ustava, dakle, uz davanje isključivih ovlasti Saboru da odobri oružanim snagama prelazak granica ili djelovanje preko državnih granica, postoji i mogućnost da hrvatski vojnici sudjeluju na vježbama u okviru međunarodnih obrambenih organizacija kojima je Hrvatska pristupila ili na temelju međunarodnih ugovora i bez prethodne odluke Hrvatskog sabora.

No, valja podsjetiti. Da bi to moglo tako ići, Sabor bi valjda morao prije toga prihvatiti i te međunarodne ugovore, odnosno članstvo u međunarodnim obrambenim organizacijama. U svakom slučaju, Hrvatski sabor ima konačnu riječ kad god su u pitanju vojni prelasci granica ma kakvu neposrednu ulogu u »upravljanju« oružanim snagama imali predsjednik države, Ministarstvo obrane ili Vlada.

Iz jučerašnjeg tijeka stvari, bolje rečeno »strke« koja je rezultirala odgodom svećanog ispraćaja našeg pješačkog voda dok se stvar ne raščisti, nazire se, međutim, da su Kajin i Kovačević bili u pravu kada su uključili alarm i tražili pojašnjenja. Jer, sama najava da će se, tek nakon zastupničkog pitanja, pred Hrvatskim saborom naći Vladin prijedlog odluke o slanju vojske na vježbe u inozemstvo tijekom 2005. godine pokazuje krajnju aljkavost vlasti kada je u pitanju poštivanje procedure.

Ne spašava stvar ni objašnjenje predsjednika Sabora Vladimira Šeksa da se spomenuta odluka već nalazi u saborskoj proceduri. To znači, s jedne strane, da je Vlada svjesna kako joj treba (saborsko) pokriće za vježbu u Minnesoti i da ono za sada ne postoji, a s druge da se moglo dogoditi da vojska već odradi svoj posao (vježba je planirana u vremenu od 10. do 26. lipnja) a Sabor tek post festum donese odluku da je ona legalna. A takvo brljanje jedna ozbiljna vlast ne bi si smjela dopustiti.

Ako je, dakle, vježba s Amerikancima dogovorena još 2004. godine, kako tvrde u Ministarstvu obrane, što se do sada čekalo da ona dobije pokriće u odluci Sabora. Tko je zakazao? Ministarstvo, ministar Berislav Rončević ili Vlada u cjelini? Valjalo bi to doista utvrditi da se slične stvari više ne ponavljaju. Minnesota jest daleko, ali se čini da je barem jednako toliko daleko i navika naše političke elite da »zaboravi« ono što ne bi smjela. A što da je u pitanju bila neka krupnija i značajnija stvar nego što je rutinska vojna vježba oružanih snaga dviju prijateljskih zemalja?