Postoje političari koji ne znaju gubiti. Kad se suoče s tom »elementarnom nepogodom«, gube sve moralne kriterije. Žestoko napadaju i vrijeđaju svoje političke protivnike, zadirući i u njihova osobna opredjeljenja i intimu, jer vjeruju da će tako najbrže povratiti poljuljano povjerenje građana. Taj višak adrenalina ih sputava da shvate kako zapravo pokazuju svoje pravo nedemokratsko i autoritarno lice. Đuro Brodarac se skladno uklapa u taj psihološki profil, no njegov je slučaj još složeniji. Nakon što je postao svjestan da je izgubio svoju župansku fotelju, koju je vjerojatno zamišljao i kao doživotnu, izašao je iz svih racionalnih okvira i doveo u pitanje temeljne postavke reformiranog HDZ-a. Njegovo prokazivanje po nacionalnoj osnovi, koje čak ni faktografski nije potpuno istinito, s pravom je uzburkalo cjelokupnu hrvatsku javnost. Tvrdnjom da SDP svjesno pretvara Sisačko-moslavačku županiju u »prvu srpsku županiju«, odnosno da će »šestpostotna manjina« sada vladati nad većinom, Brodarac pokušava uskrsnuti političku psihozu iz 1991., koja je imala tragičan raspet. Brodarca ne zanima to što nova županica, dožupan i eventualni predsjednik Skupštine dolaze iz tri stranke, a i da je zadiranje u njegov »feud« posljedica legitimne biračke volje da vide neka nova lica i svježije ideje. Zaigravši na kartu obnovljenih nacionalnih homogenizacija, samim tim i separacija i getoizacija, bivši se župan nada kako će se opet pojaviti kao samozvani hrvatski »spasitelj«. To poigravanje s dostignutom civilizacijskom razinom, koje su neki već javno ocijenili šovinističkim, a neki i fašistoidnim, dovodi HDZ u vrlo nezgodnu situaciju. Logično je, naime, da će se odmah aktualizirati teze da su na terenu, po županijama i gradovima, Brodarac i njemu slični utjecajniji od europeiziranih sljedbenika premijera Sanadara. U samoj Sisačko-moslavačkoj županiji, koja već godinama grca u velikim gospodarskim problemima, takvo će uvjerenje samo učvrstiti paktiranje protiv vladajuće stranke. Zacijelo će to i ubrzati Brodarčev odlazak, jer je sada svakome jasno gdje su »uska grla« u daljnjem profiliranju HDZ-a.

Drugi je problem što Brodarčev ispad pada u trenutku kad se zaoštrava i HDZ-ova polemika s Miloradom Pupovcem o formiranju vlasti u Kninu. Poveže li se isključivanje SDSS-a iz vlasti u tome gradu s Brodarčevim protusrpskim istupom, mogao bi se izvlačiti zaključak da se HDZ odriče politike prema nacionalnim manjinama koja mu je pomogla da bi Hrvatska stekla kandidaturu za EU. Zato je sada red na stranačkoj središnjici da se jasno odredi prema »brojačima krvnih zrnaca«.