Najprije je Branimir Glavaš pokazao da se manija dijeljenja u HDZ-u nastavlja, a potom Sanader pokušao pomoću izbora reintegrirati renegate DC-a, dok je bezočno očijukanje s HB-om završilo najavom "antisrpske koalicije" u Kninu. Na sve kritike ovakve nedosljednosti Sanader odmahuje rukom i poručuje da nitko ne smije naređivati tko će s kim koalirati. To je točno, ali zar demokršćanima to ne naređuju demokršćanske, a liberalima liberalne vrednote? Naravno, teško je u praksi biti apsolutno principijelan, ali ako se pristaje na tu premisu, onda se mora ustvrditi da je jednako neprincipijelno udruživati se protiv Srba u Kninu i Glavaša u Osijeku.

Ova postizborna lokalna koaliranja pokazala su da gotovi svi imaju putra na glavi. Milorad Pupovac je kao čelnik SDSS-a svojim uobičajenim larmojantnim patosom izdramatizirao kninsku situaciju, najavivši da će izići iz koalicije s HDZ-om na razini države i prosvjedovati sve do Bruxellesa ako SDSS ispadne iz vlasti, ali se preko noći zadovoljio davno poznatim ustavnim rješenjima. Budući da se gotovo svakog petka sastaje službeno sa Sanaderom u vezi s nadgledanjem povratka srpskih prognanika, čemu je vršio takav medijski pritisak na javnost, a potom naprasno reterirao od svojih stavova? Zar nije prije znao da viši interesi jedu niže ili je posrijedi neko "kemijanje" ispod stola? Kako razumjeti principe SDSS-a koji u Lasinji ide s HSP-om protiv HDZ-a, u Vojniću s HDZ-om, a u Vukovaru i s HDZ-om i s HSP-om?

Idući u Kninu s Đapićem, a u Osijeku protiv Đapića, Sanader ne šalje kontroverzne poruke samo svojim biračima nego i svojim stranačkim kolegama. Njegovu kninsku računicu je ispali pretili kostur iz šovinističkog ormara, sisački župan Đuro Brodarac, odmah iskoristio da ove stranačke izbore proglasi etnokratskim, optuživši da će zbog mogućnosti da građani srpske nacionalnosti obnašaju vlast u Sisačko-moslavačkoj županiji - ona postati "prva srpska županija".

Što je sasvim dovoljan razlog da se baš njega ponovno izabere za jedinog i vječnog župana. Tako se HDZ urušava u već viđenu priču koja je Hrvatsku uvijek preskupo koštala. Između demokracije biranja i makijavelizma ostanka na vlasti i ovaj se tzv. europski HDZ priklanja potonjem.

Time HDZ sam izaziva krizu Vlade, koja je najavom zabrane prosvjeda pred Banskim dvorima dala do znanja da svoj oslonac neće tražiti u jačanju ljudskih, građanskih i sindikalnih prava. Ako Pupovac i Jordan iziđu iz Vladine koalicije, u što je zbog iskušane slasti vlasti teško povjerovati, onda Sanaderu ne preostaje drugo nego da s centra ode u desnu koaliciju s Đapićem. Na taj način će poništiti sav svoj glumački trud oko modernizacije i demokratizacije HDZ-a i vratiti se na startne pozicije međunacionalne i međunarodne politike Franje Tuđmana koja je godinama izolirala Hrvatsku, a sanaderizam promovirati kao sinonim za elastičnu izolaciju.

Serija neuspjeha Vlade će se nastaviti, što će produbiti krizu razvoja. Loša gospodarska situacija, ponavljanje uvijek istih problema nelikvidnosti i prezaduženosti, nezaposlenosti i neorganiziranosti depolitizirala je birače, radnike, studente. Dok politiku kao sredstvo za vlastito obogaćivanje i zapošljavanje rodbine tako sretno i znalački prakticiraju ljudi stranački, u politiku kao polugu općeg napretka za sve građane više nitko ne vjeruje i zbog toga je tako malen odaziv na izbore. Političari su u principu zadovoljni takvom porukom birača. Ako se na vrh stranke može uspeti samo međusobnim koncediranjem najgorih u njoj, o kakvoj političkoj eliti može biti riječi!? Bez autonomne političke elite ne može biti ni strateške neovisnosti Hrvatske! A bez strateške neovisnosti Hrvatska će se i dalje vrtjeti u krugu manihejskog elekcionizma ili koračati MMF-ovskim, odnosno antiMMF-ovskim cik-cakom.

Politika je niz spojenih posuda i političari se bave jalovim poslom kada ih pokušavaju "teorijski" odvojiti, jer se onda cijela demagogija njihova vladanja raspada. Ni jednu vladu nije tako brzo načeo zamor materijala i vizija kao Sanaderovu. Paradoks je u tome da su se njezini članovi uistinu svojski umorili, a ostali bez rezultata. EU je sve dalje, a Argentina sve bliže. Tu ne pomažu ni vrlo iskreni svakodnevni Sanaderovi napori da Hrvatsku približi "Austro-Bavarskoj", uz jedno klasično, još odgođeno do dolaska CDU-a na vlast - Danke (Frau) Deutschland. Warum, ich weiss aber nicht.