Bez jedinstvene podrške Sabora, po Marijanovom mišljenju, ne bi imao puni legitimitet za obnašanje te dužnosti, a osobito za provođenje pravosudne reforme

ZAGREB – Sudac Vrhovnog suda Ranko Marijan nije više kandidat za predsjednika Vrhovnog suda. Predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću, koji ga je predložio za tu dužnost, Marijan je nakon rasprave u Saboru koja je pokazala da ne postoji konsenzus parlamentarnih stranaka oko njegova izbora, poslao pismo u kojemu mu zahvaljuje na kandidaturi. Bez jedinstvene podrške Sabora, po Marijanovu mišljenju, kao predsjednik Vrhovnog suda ne bi imao puni legitimitet za obnašanje te dužnosti, a osobito za provođenje pravosudne reforme.

Nakon što je Mesiću na kandidaturi zahvalio Ivica Crnić, koji nije želio i drugi mandat na čelu Vrhovnog suda, i Marijan je najprije odbio ponudu predsjednika Mesića. Prihvatio ju je tek nakon što je Mesić obavio konzultacije i dobio potporu HDZ-a i SDP-a. Opća sjednica Vrhovnog suda dala je jednoglasno pozitivno mišljenje o Marijanu. I rasprava na sjednici Odbora za pravosuđe protekla je u idiličnoj atmosferi, klubovi HDZ-a i SDP-a podržali su Marijana, a Odbor je jednoglasno također dao pozitivno mišljenje. Marijan je tada upozorio da bez konsenzusa nema ništa od izbora.

Taj Odbor, na čijoj je sjednici bio i Marijan, bio je pravo mjesto na kojem su zastupnici mogli dobiti odgovore u vezi navodnih Marijanovih dvojbenih presuda. Marijan bi najbolje mogao objasniti je li na kraju komunističkog razdoblja Dobroslava Paragu osudio na uvjetnu kaznu zatvora, a novinara Saliha Zvizdića na novčanu kaznu, zbog političkih razloga, kao i je li kazna Karmen Bašić, direktorici Otvorenog društva, bila izrečena zbog nezakonitog poslovanja ili nekih drugih motiva.

Da je Marijan dobio priliku da sve to objasni, ne bi se dogodilo da se izbor predsjednika Vrhovnog suda, koji bi po mišljenju jednog od članova Odbora trebao biti svečanost pravne države, pretvori u prvorazrednu blamažu. SDP je i u saborskoj raspravi podržao Marijana, a HDZ je raspravu odšutio. No, HSP i IDS su zbog gore navedenih slučajeva najavili suzdržanost.

Marijanu se zamjera i brzo napredovanje u službi iako je 16 godina bio sudac zagrebačkog Općinskog suda, potom sudac Županijskog suda i od prošle godine sudac Vrhovnog suda i prilikom svakog imenovanja isticana je njegova stručnost, moralnost i prednost poslu. Marijan si je osigurao častan uzmak uvjetujući svoj izbor konsenzusom, dok je povlačenje kandidature izazvano saborskom raspravom u kojoj je njegov kandidat optužen za politička suđenja udarac predsjedniku Republike.

Ostaje, međutim, činjenica da i dalje nema predsjednika Vrhovnog suda jer je Ivici Crniću mandat istekao još 15. svibnja i da će prvo zbog Mesićevog kašnjenja u predlaganju kandidata, a zatim i zbog Marijanova odustanka takvo stanje nedopustivo dugo potrajati. Crnić je, naime, vršitelj dužnosti po sumnjivoj odluci Ministrice pravosuđa, koje se pozvala na općenitu odredbu o imenovanju vršitelja dužnosti predsjednika sudova, jer v.d. predsjednika Vrhovnog suda uopće nije predviđen. Ne može ga mijenjati ni zamjenik predsjednika suda jer on nije izabran, već je određen samo godišnjim rasporedom poslova u sudu.

Marijan nije morao strahovati da neće biti izabran za predsjednika Vrhovnog suda jer iako se radi o čelnoj osobi treće, sudbene vlasti, za izbor je dovoljna relativna većina od samo 34 zastupnička glasa. Ni u Ustavu ni saborskom poslovniku, ni u Zakonu o sudovima nema posebne odredbe o tome koliko je glasova potrebno za izbor predsjednika Vrhovnog suda, kao primjerice za suca Ustavnog suda za čiji je izbor potrebna većina glasova svih zastupnika, najmanje 77.