Vjesnik: 13. 06. 2005.
Bio bi to veliki pravni skandal
Bivši kandidat za predsjednika Vrhovnoga suda Republike
Hrvatske osuđivao je ljude na zatvorske kazne, mučenja i zabranu javnoga nastupaDOBROSLAV PARAGA
Ranko Marijan bio je kandidiran za predsjednika Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, a tu svoju kandidaturu upravo je povukao. No, bez obzira na Marijanovo povlačenje, treba znati da je on osuđivao ljude na zatvorske kazne, mučenja i zabranu javnog nastupa. Da je izabran na tu dužnost državi bi zaprijetio nezabilježeni pravni skandal!
U povodu optužnice i sudskoga postupka što ga je sudac Ranko Marijan vodio 1987. protiv mene, ondašnja SFRJ i SRH bile su izvrgnute dotad nezabilježenim kritikama Zapada o stanju ljudskih prava u bivšoj državi. U Sloveniji su optužnica i presuda izazvale pravu buru protesta i negodovanja čak i najviših ondašnjih državnih struktura Slovenije (Jože Smole, Vika Potočnik, Milan Kučan, itd.), uključujući slovenski PEN, Društvo književnika Slovenije (Šeligo, Taufer, Jančar i dr.).
Sama presuda izazvala je javne prosvjede niza istaknutih intelektualaca, od kojih su neki javno napustili Savez komunista. Kardinal Franjo Kuharić javno je na uskrsnoj misi u zagrebačkoj katedrali osudio postupak prema političkim zatvorenicima, što je bio postupak Katoličke crkve bez presedana. Više su puta javno montirani proces osudili književnik Dobrica Ćosić i Odbor za zaštitu slobode misli i izražavanja iz Beograda.
Na suđenju koje je potrajalo dva tjedna, uz neviđene mjere osiguranja (cijela zgrada suda bila je doslovce opkoljena policijom i tajnim agentima, a sve zakazane rasprave bile su otkazane dva tjedna unaprijed), kojima je rukovodio Ranko Marijan (odmah unaprijeđen u zamjenika predsjednika Općinskog suda, premda gotovo bez sudačkog iskustva), pojavio se gotovo cijeli diplomatski kor zapadnih zemalja, predvođen generalnim konzulom SAD-a i diplomatskim predstavnicima Velike Britanije, Njemačke, Italije, Francuske...
Suđenje su cijelo vrijeme pratile vodeće svjetske organizacije za zaštitu ljudskih prava sa svojim predstavnicima: Human Rights Watch iz New Yorka, Helsinki Watch iz Beča, Amnesty International iz Londona, IGFM iz Frankfurta i Hamburga, Article 19 iz Londona... Režim je pokušao omalovažiti cjelokupno suđenje kao da je riječ o nevažnoj osobi (u presudi je Marijan doslovce napisao da je »okrivljenik Dobroslav Paraga nitko i ništa...«).
Unatoč tome što mi je bila oduzeta osobna iskaznica da ne bih odjavio prebivalište u Zagrebu, što su uhićena i dva mjeseca premlaćivana dvojica mojih poznanika u istražnom zatvoru u Zagrebu (Hamiti, Pilko) radi iznude priznanja protiv mene a da bi se opozvala uvjetna zatvorska kazna, režim je bio doveden pred zid.
Dva mjeseca nakon sramne Marijanove presude i mojega praktičnog izgona iz Zagreba i Hrvatske u Sloveniju, u srpnju je u tajnosti zatvoren najzloglasniji jugoslavenski zatvor Goli otok, čiji je opis i mučenja u njemu i bio povod mojega suđenja i presude.
Premda sam od suca Marijana proglašen da sam nitko i ništa, američki je kongres, dvije godine poslije, u povodu njegove sudske presude izglasao najoštriji dokument protiv Jugoslavije – Senatsku rezoluciju 169. od 4. kolovoza 1989. – »kojom se podržavaju napori Dobroslava Parage na snaženju zaštite ljudskih prava u Jugoslaviji«, koja je imala za posljedicu hitan odlazak jugoslavenskog premijera Ante Markovića u listopadu 1989. u Washington, ali je poslan kući s uskratom daljnje gospodarske pomoći.
Sudac Ranko Marijan svojom kriminalnom presudom i svojim sluganskim odnosom prema Savezu komunista, čiji je član bio od maloljetnih dana, napravio je protiv svoje volje težak udarac svojoj partiji i državi upravo izricanjem presude na šutnju.
Presuda Ranka Marijana jedan je od važnih razloga da je vodeći američki dnevni list The Washington Post napisao u svojem komentaru 12. studenoga 1989.: »Marković, jugoslavenski predsjednik vlade, došao je tražiti novac, a morao je većinu svoga vremena potrošiti braneći svoju zemlju od optužbi o kršenju ljudskih prava, što je pokrenuo Paraga.«
Nimalo nije slučajno da je cjelokupni sudski predmet toga slučaja uništen u rezalištu arhive Općinskoga suda, što je protuzakonit i kažnjiv akt jer je sud dužan čuvati sudske spise trajnoga značenja.
Autor je predsjednik HSP-a 1861.