ZAGREB – U prvih 17 mjeseci svog mandata Vlada je ustrajna jedino u odustajanju, jer se u prosjeku jednom mjesečno odrekne nekog svog projekta. Odstupanje od zakona o okupljanju kojim zabranjuje prosvjede na Markovom trgu ispred prozora svoje zgrade samo je nastavak politike u kojoj Vlada bez rasprave, na zatvorenim ili telefonskim sjednicama konspirativno donese neku odluku, pa je povuče nakon negodovanja javnosti ili suočavanja sa stvarnošću.

Vlada je zapravo svoj mandat započela u tom stilu jer se od deset odluka, donesenih na prvoj sjednici 1. siječnja prošle godine, u kratkom vremenskom roku morala odreći čak dvije. Tako je u vodu palo i najjače obećanje premijera Ive Sanadera o smanjenju stope PDV-a s 22 na 20 posto. No, na prvoj sjednici Vlada se povukla na rezervne pozicije i odgodila primjenu niže stope za početak 2005., no samo nekoliko mjeseci kasnije morala je u potpunosti odustati od smanjenje najizdašnijeg prihoda.

Na prvoj sjednici Vlada je usvojila i Uredbu o izmjenama Zakona o pravima hrvatskih branitelja, kojom je pokušala braniteljima vratiti neka izgubljena prava. No, uredbu je za nekoliko dana povukla sama Vlada jer se ispostavilo da je ona neustavna, odnosno da je onaj tko ju je pisao zaboravio na malu sitnicu. Naime, uredbom se retroaktivno pokušalo vratiti neka prava braniteljima koja su bila ukinuta, unatoč tome što Ustav ne dopušta Vladi donošenje uredbi koje bi djelovale untrag. Tako je već prva sjednica Vlade potvrdila narodnu poslovicu da se »po jutro dan poznaje« jer je u sljedećim mjesecima Vlada često, želeći se dodvoriti javnosti, brzo i nestručno pripremala prijedloga koji su nakon pomnijeg proučavanja često padali. Na takav je rasplet u nekim slučajevima utjecao i pritisak domaće javnosti ili međunarodne politike.

Zbog europske politike Vlada je već u proljeće 2004. morala odustati od ribolovno-ekološke zone, ali je tu odluku »zamotala« u spasonosnu formulaciju po kojoj se od primjene zone izuzimaju samo zemlje EU-a. Uz to objašnjavalo se da je zona proglašena u vrijeme koalicijske Vlade Ivice Račana, te da je kao kukavičje jaje ostavljena novoj vlasti.

Jedno od prvih Vladinih obećanja bila je i reforma državne uprave, koja je već u prvoj godini trebala donijeti silne rezultate, ali zasad Hrvatska jedino ima nekoliko ministarstava manje nego prije i to je jedina posljedica najavljenih promjena.

Ta se priča još nije ni primirila, a Vlada je već iz Sabora povukla vlastiti prijedlog zakona koji je omogućavao predsjednicima stranaka, pa tako i premijeru Sanaderu, da nosi sve liste za lokalne izbore iako ni na jednoj nisu bili kandidati. U paketu s tim zakonom Vlada je odustala i od namjere da sva županijska središta i gradove koji imaju više od 40 tisuća stanovnika proglasi velikim gradovima i da im veće ovlasti.

No, Vlada je nevoljko morala odustajati i od nekih poslova koje nije ni pokušavala, niti to uvijek mora, potvrditi u Saboru. Tako je pod pritiskom javnosti odustala od izravnog i poprilično tajnog dogovaranja s američkim Bechtelom oko nastavka gradnje autoceste od Splita prema Dubrovniku. Javnost je zahtijevala natječaj, iako je Vlada tvrdila, da je Bechtel najjeftiniji izvođač, a na tom iznuđenom natječaju najpovoljniju cijenu začudo je dao – domaći konzorcij.

n od ribolovno-ekološke zone

n od oštre borbe s »crnim charterom«

n od izravnog i tajnog dogovaranja s američkim Bechtelom

n od smanjenja stope PDV-a s 22 na 20 posto

n od Zakona o pravima hrvatskih branitelja, kojim bi im se vratila neka izgubljena prava

n od zabrane prosvjeda na Markovom trgu