Novi list: 13. 06. 2005.
Račan i Tomčić – u vrtlogu optužbi
P
iše: Neven ŠantićNova svađa SDP-a i HSS-a oko bjelovarsko-bilogorskog župana pokazuje dvije stvari. Prvo, da ove dvije stranke unatoč dugogodišnjoj suradnji ni dan-danas zapravo ne znaju što će jedna s drugom. Brojna istraživanja pokazuju da se, prije svega, biračka tijela ovih dviju stranaka razlikuju. S obzirom na vrijednosne orijentacije biračko je tijelo SDP-a »modernističko«, a ono HSS-a »tradicionalističko«. Mjereno tim metrom, dakle, birači HSS-a bliži su HDZ-u nego SDP-u.
No, kako SDP naginje centru, a ne radikalnijoj ljevici, a HSS okuplja tradicionaliste odnosno konzervativce nesklone radikalizirajućoj desnici, ta udaljenost biračkih tijela dviju stranaka ne bi morala dovoditi do velikih problema, pod uvjetom da stranačka vodstva imaju jasnu viziju onoga što ih povezuje i na čemu mogu temeljiti suradnju. Dosad se, međutim, pokazuje da je suradnja dviju stranaka uglavnom bila temeljena na golom interesu, bilo u obnašanju vlasti bilo u namjeri da se zajedno porazi HDZ (kao na nedavnim lokalnim izborima).
Drugim riječima, propuštene su brojne prilike da se »osvijesti« dugoročna međusobna suradnja pa onda ne čudi kada svako malo, čim se pojavi neki konkretan problem, Ivica Račan i Zlatko Tomčić počnu poprijeko gledati jedan drugoga, razmjenjujući manje ili više oštre »verbale note«. Ali, prije ili poslije, čelništva ovih stranaka morat će odlučiti što zapravo hoće.
Mogu li ove dvije stranke zbog »ideološke« udaljenosti i parcijalnih interesa uopće ići zajedno na nove, parlamentarne i svake druge izbore, i postoje li elementi za čvršću suradnju koji bi se stavili na papir i koji bi spriječili buduća krizna stanja u odnosima stranaka – samo su dva od brojnih pitanja na koja Račan i Tomčić trebaju odgovoriti. Ono što su u javnim istupima kazal
i jučer (Račan) i proteklih par dana (Račan, Tomčić i ostali) samo dokazuje da se ova kriza pokušava riješiti na krivi način – optuživanjem onog drugoga.Drugi problem na koji ukazuje aktualna socijaldemokratsko-seljačka svađa jest uporno općehrvatsko blamiranje politike od strane onih koji se nazivaju političari. Došlo je vrijeme, a ovo postizborno nazovi slaganje vlasti, odnosno kvazikoaliranje od Vukovara do Umaga i od Kotoribe do Prevlake, je upravo takvo da se u Hrvatskoj, bez obzira na to je li r
iječ o općinama, gradovima, županijama ili državnoj vlasti, počne lučiti političare od onih koji se tako nazivaju. Političari bi po definiciji trebali biti odgovorni, i prema sebi i prema biračkom tijelu, i tako pristupiti jednom ozbiljnom i odgovornom poslu, kao što bi to politika trebala biti.No, ova je »vrsta« u Hrvatskoj u manjini. Prevladavaju samozvani »političari«, koji svojim postupcima kompromitiraju i sebe i vlastite stranke i politički sustav u cjelini. Radi vlastitog probitka koalira se bez ikakvih principa, mijenjaju se stranke, laž prikazuje kao istina... I onda se poslije čudimo zašto građani gube povjerenje u politiku i političare.
Na ruku ovakvom »cirkusu« ide i izborni zakon. I zato ga pod hitno treba promijeniti. Opcija je više. Ali bi svakako trebalo izabrati onu koja će raščistiti političku scenu na lokalnoj razini (možda većinskim izborom vijećnika u više izbornih jedinica ili kombinacijom većinskog i razmjernog biranja), promovirajući u prvi plan kvalitetnije stranke, a napose ljude koji se neće skrivati iza stranaka. Time, naravno, problem sam po sebi neće biti riješen. Nitko neće moći garantirati izostanak »političke trgovine«. Ali će bar birači točnije moći locirati tko je opravdao ili izigrao njihovo povjerenje.