Vjesnik: 06. 06. 2005.
Ministri i stručnjaci bescjenja
Koliko vrijedi Ina i zašto je prodavati? Zašto je uopće prodavano ono što donosi golemu dobit?
BRANIMIR MOLAK
U povodu procjene bivšeg ministra gospodarstva Ljube Jurčića, objavljene u članku »Ina vrijedi između 3,2 i četiri milijarde dolara« u Vjesniku 30. travnja, da 25 posto Ininih dionica prodanih Mađarima za 505 milijuna američkih dolara danas vrijedi 800 milijuna dolara, može se postaviti mnoštvo pitanja bivšem ministru, ali i onima prije i poslije njega.
Zašto je prodana četvrtina Ine za manje novca nego što danas vrijedi i zašto je uopće prodavano ono što donosi golemu dobit? Zar je tristo milijuna dolara zanemariva svota u zemlji gdje mnogi osiromašeni i obespravljeni stanovnici gladuju? Zašto za tu štetu nitko ne odgovara?
Političari pričaju da je tzv. privatizacija velika pljačka, a ništa ne čine da je zaustave i da krivce strpaju gdje im je mjesto – iza rešetaka. Vrlo je upitna i brojka o vrijednosti Ine tada kada su prodali 25 posto. Vrlo jednostavne analize, objavljene u nekoliko glasila, poka
zale su da je tada vrijedila najmanje deset milijardi američkih dolara, a četvrtina je prodana za samo 505 milijuna.Dakle, već je tada šteta iznosila oko dvije milijarde dolara, a ne tristo milijuna prema današnjoj vrijednosti, kako hrabro tvrdi Jurčić, koji je u tom poslu bio ministar. Zašto političari i dalje žele u bescjenje prodavati Inu i zašto se bivšem ministru ne sviđa da se Inine dionice podijele umirovljenicima, bivšim radnicima i braniteljima?
Kakvi su to »profesionalci« – kojima prema Jurčiću »treba prepustiti upravljanje Inom« – upravljali Inom kada je gospodin Jurčić bio ministar i kada je nastala spomenuta šteta, i kakvi su to danas »stručnjaci« kada je i dalje nastoje prodavati u bescjenje. Zašto za nas znanstvenike i stručnjake koji smo se
angažirali u obrani zemlje nema mjesta u Ini? Zašto smo prognani? Ne progone samo generale.U članku se tvrdi da danas Ina vrijedi između 3,2 i četiri milijarde američkih dolara. Je li to baš tako? Bilančne rezerve nafte u Hrvatskoj, prema službenim podacima, danas iznose 21,87 milijuna prostornih metara ili 137 milijuna barela, što prema današnjim cijenama nafte na svjetskom tržištu od pedesetak dolara po barelu iznosi oko 6,8 milijardi dolara.
Bilančne rezerve plina, prema službenim podacima, iznose 41 milijardu prostornih metara, a po cijeni plina od 0,35 dolara metar, što je plaćaju kućanstva, to je vrijednost od 14,3 milijarde dolara. Dakle, samo bilančne rezerve imaju vrijednost veću od 34 milijarde američkih dolara. Dakako da od toga treba odbiti troš
kove proizvodnje, koji najvjerojatnije ne prelaze 10-15 posto toga iznosa.Što je s rafinerijama, benzinskim crpkama, naftovodima, plinovodima, opremom, zgradama...? Rafinerije zadovoljavaju potrebe Hrvatske za naftnim derivatima, a uz to i izvoze svoje proizvode te stvaraju golemu dobit svojim radom. U Ininu je vlasništvu još 405 benzinskih postaja od ukupno 683 u Hrvatskoj. Koliko one zajedno vrijede, gospodine Jurčiću, i zašto ih treba darovati strancima?
U Hrvatskoj je sagrađeno oko 1700 kilometara transportnih i 15.000 kilometara distribucijskih plinovoda. Koliko ih je ostalo u Ininu vlasništvu, a koliko u novonastalim organizacijama, i kako su u novo vlasništvo (kao i postaje) dospjeli? Kolika im je vrijednost?
Ugovorom Račan – Fižulić o Nuklearnoj elektrani Krško, uz ukupnu štetu od oko dvije milijarde dolara, Hrvatska se obvezala, što joj nikad prije nije bila obveza, uplatiti za zbrinjavanje nuklearnog otpada oko 350 milijuna eura. Za tu su svotu mogli već odavno povezati jadranska ležišta plina s p
otrošačima u Hrvatskoj, a ne prodavati ga u bescjenje Italiji. Ministar bi možda mogao objasniti čijih je i 610 kilometara jadranskoga naftovoda i kako je u vlasništvo dospjelo.Dakle, Ina danas vrijedi desetak puta više nego što piše u naslovu spomenutog č
lanka.Autor je doktor tehničkih znanosti – naftnog rudarstva, i magis
tar nuklearne i atomske fizike.