Tony Blair traži strahovito puno od povratka poljoprivredne politike iz Bruxellesa u glavne gradove članica do odustajanja od Ustava i nove debate o upravljanju i strukturi Unije. Uz to Blair otvoreno ali diplomatskim rječnikom ponižava sve ostale

Tony Blair vodi osamljenu bitku za britanski rabat, na temelju koje Britanija dobiva golemi godišnji povrat novca. Njihov rabat bi sa sadašnjih 4,5 milijardi eura za nekoliko godina narastao na preko 7 milijardi eura, čemu se protivi u prvome redu Jacques Chirac. Za odustajanje od rabata Blair traži od EU-a totalnu reviziju poljoprivredne politike, od koje koristi ima u prvom redu Francuska. Međutim, golema većina u EU-u ne želi promjenu poljoprivredne politike, a pogotovo ne sada, a pogotovo ne kao sredstvo ucjene oko rabata, tako da će se Blair, ma kako jak, naći prilično osamljen na ovom summitu.

Kako bi malo olakšao priču oko rabata, premijer bogate zemlje i skori vođa Unije na šest mjeseci, predlaže da novi u Uniji, dakle siromašni poljski ili litvanski seljaci, budu oslobođeni obveze davanja u britanski rabat.

Politički, Blair traži strahovito puno - od povratka poljoprivredne politike iz Bruxellesa u glavne gradove članica, što je gotovo nezamislivo, do odustajanja od Ustava i nove debate o upravljanju i strukturi Unije. Također, Blair otvoreno ponižava, dakako biranim diplomatskim riječima, dosadašnji motor organizacije njemačko-francuski par, a Chirac i Gerhard Schroder, prvi oslabljen i ponižen referendumom, a drugi izvjesni gubitnik na rujanskim općim njemačkim izborima, ne mogu odvratiti punom snagom.

Nenadano, Blair je našao podršku za rabat u Angeli Merkl, najvjerojatnijoj Schroederovoj nasljednici, koja je izrazila "razumijevanje" za britansku poziciju. Britanski premijer odbio je također i plan luksemburškog predsjednika Jean-Claudea Junckera o postupnom smanjenju rabata. Iako je Juncker u stanju držati 24 člana fizički na nogama dok se ne postigne dogovor, što kao predsjedatelj i može, a njegov tim najavljuje i da hoće, Blaira ne može slomiti. Čak i Juncker najavljuje neuspjeh oko dogovora o budžetu koji će stupiti na snagu 2007. godine i važiti do 2013, ali to, dakako, jako oneraspoložuje Francuze. To, uostalom, znači da će se, ne dođe li do dogovora, bitka za proračun voditi sljedećih šest mjeseci, kad Britanci pišu nacrte zaključaka i vode sastanke.

A što je s Ustavom? Sve više zemalja traži "pauzu za razmišljanje". Drugim riječima, nastavak ratifikacije Ustava nema više toliko pristaša kao prije destak dana. Članice pred kojima je ratifikacija ili referendum žele da summit riješi pravne nedoumice, o tome hoće li njihovi referendumi ili parlamentarna ratifikacija uopće imati ikakvu vrijednost. Zapravo, te zemlje očekuju da Francuska i Nizozemska, koje su se izjasnile negativno, iziđu s nekim konkretnim prijedlogom o tome što dalje.