Zašto su francuski glasači glasali »ne« na referendumu i tako odbacili Europski ustav? Zašto su hrvatski glasači okrenuli leđa političkim strankama na lokalnim izborima održanim prošlog mjeseca i glasovali za outsidere, za neovisne liste koje su predvodili lokalni oriđinali, bjelosvjetski hohštapleri, isfrustrirani menadžeri i slični marginalci? Odgovor na ova dva pitanje je isti: jer su im se smučili političari, oni na vlasti, oni u kabinetima s debelim, podstavljenim vratima iza kojih se sklapaju svakakve pogodbe, prodaju i kupuju ljudske duše, trampe tereni i poduzeća kao u igri Monopoli, sklapaju savezi s đavlom prerušenim u svakojake odore, pa čak i svećeničke halje... Naravno, i francuski su se glasači, kao i hrvatski, lako dali prevariti svojim razočaranjem u političare i tako se navukli na još tanji led. Glasujući protiv Chiraca i njegovog premijera i poltrona Raffarina, oni su s posteljicom izbacili i dijete – i propustili, bar za sada, šansu da usvajanjem Ustava povedu bolji rat protiv vlastite i protiv euorpske birokracije, jer baš tome služi i Europski ustav: uvođenju što više demokracije, transparentnosti i otvorenosti u sva tijela EU. U tijela, u kojima se, opet iza debelih, podstavljenih vrata, igra Monopoli na europskoj razini. U Hrvatskoj su gađenjem shrvani glasači glasovali za tzv. neovisne liste, da bi se sutradan našli prevareni. Nositeljima ovih lista umješno su prodali svoje glasove za vlast, slast i mast, zaboravivši pritom na – čast.

Francuska će se još nekako izvući, ali Hrvatska? Skoro mjesec dana nakon izbora, a još uvijek nema krajnjih službenih rezultata po županijama i gradovima, kako je na to upozorila Vanja Škorić iz GONG-a, jedna od rijetkih baba-zadušnica naše demokracije. A »neovisne liste« su počele trgovati na veliko, spuštajući se na najniži nivo prema kojima su i riječke placarice dame s kamelijama. Tako smo trgovanjem dobili crno-crnu koaliciju Glavaša i Đapića, straha i trepeta Slavonije u kombinaciji s magistrom-plagijatorom koji je predmet opće sprdnje, u Splitu je Željko Jerkov uspio dobro prodati HDZ-u svoje glasačke ruke, a u Velikoj Gorici se rodila nakazna kreatura s crvenom glavom i crnom stražnjicom. Glasači su opet prevareni: zgadila im se politika, a dobili su još gore političare nego one protiv kojih su glasali. Pravi debakl politike i političara, samo što oni još to ni ne znaju: misle da su izgubili samo zato što nisu dovoljno trgovali ljudskim dušama, propalim poduzećima, terenima za buduću građevinsku špekulaciju, i ostvarili svoj »bokun vlasti«.

Hrvatska kakva se budi »day after«, dan iza lokalnih izvora i nakon konstituiranja gradskih i lokalnih vlasti, mizerna je karikatura zemlje u kojoj šačica pokvarenih političara skače po glavi nepreglednog mnoštva građana koji su vraćeni na još nižu razinu od one na koju ih je tjerao Tuđman zovući ih »pukom«, dakle podanicima. Veliko odbacivanje politike, kako su mislili hrvatski glasači kada su izašli na izbore glasajući za neovisne liste, završilo je debaklom politike, ali u prvom redu debaklom i samih građana. No, nije ni moglo završiti drugačije: razmjerni izborni sustav generira ovakve Frankenštajne kakvi su lokalne vlasti u Osijeku, Splitu, Velikoj Gorici, a pomalo i u Opatiji.

Debakl politike sinonim je i za debakl velikih stranaka, i lijevog centra i desnice, koje su se sve klele, ususret izborima, da će promijeniti izborni sustav i ako ništa drugo, uvesti bar direktno glasovanje za gradonačelnike. Ništa od toga nije ostvareno, i sada se HDZ i SDP nalaze u čudu jer su i oni nadigrani od ekstremne desnice i »neovisnih« trgovaca ljudskim dušama, u što treba ubrojiti i stranku umirovljenika, koja personificira sramotu umirovljeničke elite, koja ih je prodala kao i sve elite dosad u Hrvatskoj.

Ima pravo politologinja Mirjana Kasapović koja se zalaže za hitnu izmjenu izbornog sustava za lokalne vlasti, gdje treba uvesti većinski sustav i glasovanje za prepoznatljive kandidate, za imena, a ne za zatvorene stranačke liste kao što se zbilo dosad.

Rezultat svega toga je da se težište politike drastično okreće prema ekstremnoj desnici, Glavaševim jurišnicima i Đapićevim crnokošuljašima, koji će iz Osijeka, njihove tvrđe, planirati sada svoj »marš na Rim«, odnosno Zagreb. Politička klasa je neslavno propala i u ovim izborima: HDZ je ne samo sramotno prevario svoje saveznike na državnoj razini, Pupovčev SDSS, i pokazao svoje pravo lice etničke netrpeljivosti u Kninu, nego je svojom politikom omogućio korak natrag koji je cijela Hrvatska doživjela ovim izborima. Jedino što može spasiti bankrotiranu političku klasu Hrvatske je da sada pokušaju shvatiti što im se to dogodilo, da poližu svoje rane i da makar nevoljko započnu surađivati na radikalnoj izmjeni izbornog sustava, uvođenjem većinskog sustava na lokalnoj razini. Inače će se fenomen »neovisnih« komandosa multiplicirati, a građani će regredirati ne samo na razinu puka, već i ovaca.