U Osijeku su se obnovile stare forme autokracije u kojoj vijećnici imaju cijenu kao i svaka druga roba. Problem političke perspektive nije samo u onome što su grohotom napravili Glavaš i Đapić, nego što drugi žale da ih se nije uspjelo jednako nasamariti. Politika kao lokalni cirkus metodološki sve češće nalikuje brijačkim stolicama iz Chaplinova "Velikog diktatora", u kojima se Hitler i Mussolini natječu tko će biti viši. Za Đapića je posve legitimno praviti nacionalni blok protiv relativno-većinskog SDSS-a u Kninu, a posve nelegitimno ako se s takvim blokom ide protiv Glavaša u Osijeku. Đapićeva politika, kojoj je kriterij da se napokon domogne vlasti, stoga može koalirati i s HDZ-om i SDP-om i s HSS-om pa i sa SDSS-om, temelji se na ključnom, tj. otpiračkom argumentu da je HSP išao samostalno na izbore.

Što bi to trebalo značiti za Hrvatsku? Heiderizaciju Slavonije? Glavaš koji prijeti "kulen-revolucijom" Vladi i njezinom izgladnjivanju Slavonije, kao bivši sponzor otpisuje Sanadera zbog njegovih socijalnih i gospodarskih propusta i predviđa prijevremene izbore. A njih može spriječiti, naravno, samo Đapić kao dežurni deus ex machina koalicijom s HDZ-om na razini države. Je li to ta obećavajuća "slavonizacija" i "udesničarenje" Hrvatske? Prvi put u HDZ-ovoj povijesti od glagoljivog Šeksa nema teksta. HDZ je nakon 15 godina uspio pripitomiti Istru i IDS, a sada se otvara puno opasniji regionalni problem ratom posvećene Slavonije.

Zašto više nikoga ne skandalizira kada "časni ljudi" Glavaš i Đapić pred milijunskim televizijskim auditorijem ismijavaju "gubitnike", Eraka zbog poštenja, a Kramarića zbog neinformiranosti o "prebjegu" Bernatoviću iz HSU-a? Zato jer pomanjkanje skrupula postaje posve ravnopravni moralni uzor. U hrvatskoj javnosti dominiraju negativne ličnosti, gangsterima se posvećuju političke emisije, glamurokracija se predstavlja kao najviši izraz demokracije i ma koji milijunaški kradljivac ima veći medijski i društveni status od tisuće srednjoškolskih profesora. Konfesije se ponašaju kao građevinske tvrtke koje se natječu u nizanju broja crkava i odustaju od izgradnje žive duhovne Crkve od vrlih ljudi. Duhovna obnova ili duhovna novogradnja su pojmovi kojih više nema u dnevnom životu. Komu i čemu? "Samo lova", veli Mesić.

Novac izbija iz svakog događaja. Više nema nevinih. Novine i novinari sve manje zagovaraju istinu same stvari, a sve više istinu interesnih grupa. Mladi ljudi, kada bi to i željeli, teško bi u javnosti mogli pronaći nekoga u koga bi se mogli ugledati, jer na prestižu dobiva atraktivni i dinamični neugled. Ugled je dosadan i sterilan, dok senzacionalan neugled pruža mnogo bržu promociju.

Ima li Hrvatska smisla i hoće li ga još dugo imati ako se nastavi ovakav trend požućivanja identiteta? Ako Hrvatsku čine Hrvatskom njezini građani, onda ne bi smjelo biti svejedno kako se te građane odgaja, tretira i vodi. Nekada su branitelji sami poručivali "Zovi samo zovi", a danas cijela Hrvatska i cijeli svijet zove Gotovinu, ali se on ne javlja u službu svoje domovine. Iako o tome ovisi ulazak Hrvatske u NATO, što bi mu kao časniku trebalo imponirati, te priključivanje EU-u. Nitko neće nepravedno ići u Haag! Kao da je Vlado Gotovac išao u Staru Gradišku pravedno? Nema više Marka Veselica koji bi robijali za Hrvatsku. Od Gotovine se traži posve otvoreno da se žrtvuje za Hrvatsku, što se od tolikih generacija političkih robijaša nije tražilo, već ih se u kazamate otjeralo običnim rješenjima, a ne regularnim presudama.

Nakon svega, unatoč osobnoj nesklonosti martirološkim žalopojkama, što reći nego da je Hrvatska zbilja u nesretnom položaju. Sve je podredila vanjskoj, europskoj politici, a ta europska politika nema sluha za hrvatsku unutarnju politiku koju svojim neprincipijelnim oklijevanjem tjera natrag, u prošlost. Lijeva i desna retromanija nisu stvar izbora nego nemogućnosti da se ide ravno naprijed. Moja malenkost je, poput većine hrvatskih građana, nostalgična za budućnošću u kojoj nećemo plakati što je Zlatko Kramarić otišao s mjesta gradonačelnika nakon tri mandata i što je na njegov stolac "tricom" zasjeo Anto Đapić. Nisam nostalgičan za takvom "slavonizacijom" Hrvatske nego za "švicarizacijom" Hrvatske u kojoj neću trebati ni čuti ni znati za političare jer neće djelovati kao utjerivači vlasti.