Naša je politika da uđemo u vlast zato što samo tako možemo realizirati naše programske zadatke, reče predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) Vladimir Jordan i – ostane živ. Jer, pitanje je, a odgovor bi bilo gotovo nemoguće dati i uz milijunsku nagradu, koje programske zadatke HSU može realizirati na lokalnoj razini. Tamo se o mirovinama ne odlučuje, a na čitavom području Hrvatske u tijeku predizborne kampanje od kandidata HSU nismo uspjeli čuti ni vidjeti iole pristojniji politički program koji ne bi bio temeljen na općim mjestima i načelnim zalaganjima.

S lokalnim izborima, međutim, stvari stoje malo drukčije. Nije problem što se HSU u različitim sredinama predizborno opredjeljivao za različite koalicije ili je to činio postizborno. Riječ je naposljetku o stranci čiji su članovi okupljeni oko samo jedne ideje (povrata mirovina), a o drugim stvarima mogu imati različite stavove, pa i biti ideološki neistomišljenici. Problem je što je u javnom mnijenju, pa i među samim biračima HSU-a, stvarano uvjerenje da je to stranka koja će se svojim političkim djelovanjem razlikovati od svih ostalih, manje ili više, kompromitiranih stranaka.

Ponašanje dijela vijećnika HSU-a proteklih dana razotkrilo je i tu iluziju. I »umirovljenici« su, dakle, od »krvi i mesa«, ni bolji ni gori od ostalih sudionika hrvatske političke igre. I oni se ponašaju sebično i kratkovidno poput većine hrvatskih političara koji, ne vodeći računa o političkoj korektnosti, često žrtvuju i cijelo tele da bi pojeli jednu šniclu. Uz to, uz odobravanje čelnika stranke, šalju i poruku o besmislu opozicijskog djelovanja, u demokratskom svijetu ključnom za funkcioniranje političkog sustava.

Pa kada se već Jordan pita otkuda takav »medijski bijes« kada je u pitanju HSU, odgovor dobrim dijelom leži u činjenici da je javnost barem od pripadnika ove stranke, u čijem su članstvu materijalno neovisni ljudi (ma koliko možda male mirovine neki imali, ipak su u puno boljem položaju od onih koji uopće ne rade ili primaju mjesečnu crkavicu ispod svakog ljudskog dostojanstva), očekivala da se ne spuštaju na razinu političkih »lešinara« koji nemaju nikakvih principa.