U završnom dokumentu summita čelnika EU-a spominje se da je Unija predana nastavku proširenja temeljem zaključaka Europskoga vijeća iz prosinca 2004., kada je Hrvatska dobila uvjetovani datum za početak pregovora, kao i Turska. U dokumentu se navodi da te odluke treba provesti u potpunosti

Kada je riječ o proširenju, u završnom se dokumentu spominje kako je EU predan nastavku proširenja temeljem zaključaka Europskoga vijeća iz prosinca 2004., kada je Hrvatska dobila uvjetovani datum za početak pregovora, kao i Turska. U dokumentu se navodi da te odluke treba provesti u potpunosti. No, pojedinačna imena zemalja nisu spominjana. Predsjedništvo EU-a je procijenilo da bi rasprava o svakoj zemlji posebno mogla stvari zakomplicirati u uzdrmanoj Uniji posebice kada je riječ o Turskoj.

Iako se to u dokumentu ne navodi, Hrvatsku i Tursku od početka pregovora dijeli ispunjenje preostalih političkih kriterija - u slučaju Turske donošenje šest specifičnih zakona i priznanje Cipra, a u slučaju Hrvatske ispunjenje uvjeta potpune suradnje s Haaškim sudom.

Pravu pomutnju izazvala je intervencija francuskoga predsjednika Jacquesa Chiraca koji je doveo u pitanje proces proširenja, smatrajući da EU za to nema dobro posložene institucije. Iako je francuska diplomacija drugog dana pokušala umanjiti važnost Chiracovih riječi, atmosfera nije bila dobra. Tijekom rasprave, čelnici četiriju zemalja naglasile su važnost nastavka proširenja - Njemačka, Austrija, Velika Britanija i Švedska. Kako je proces ratifikacije ustava odgođen, na snazi je u formalnom smislu Sporazum iz Nice koji predviđa proširenje na samo dvije zemlje - Rumunjsku i Bugarsku. U izjavama EU-čelnika, kada je riječ o proširenju, spominjale su se Bugarska, Rumunjska, Turska i Hrvatska.

Šefovi država i vlada cijeli su drugi dan summita posvetili pokušaju dogovora o EU proračunu. Glavni sukob vodi se između Velike Britanije i Francuske zbog dva problema. Glavno pitanje je britanski rabat, dogovoren još 1984., prema kojem se Velikoj Britaniji vraća dobar dio sredstava koje uplati u zajedničku blagajnu. Zemlje EU-a su suglasne da se ta sredstva zamrznu ili ostave na postojećoj razini. Britanci se tome protive jer smatraju da se odluka ne može promijeniti bez temeljite rasprave o proračunu. Britance muči to što najveći dio proračuna odlazi na poljoprivredu, a od toga čak 24 posto ide Francuzima. Švedska koja je također zaprijetila vetom smatra da je proračun, kojim najviše novca za poljoprivredu ide Francuzima, staromodan i preskup, a Britanci da je nepravedan prema novim siromašnim članicama. Razlike među zemljama su velike, a kao kompromis, ako dogovor propadne, je odgoda rasprave o proračunu do sredine sljedeće godine.

Problem je i limita izdvajanja u zajednički proračun. Zemlje koje u proračun uplaćuju više nego što dobivaju traže da se izdvajanje ograniči na jedan posto BDP-a u EU. Europska komisija, uz svestranu podršku najsiromašnijih članica, predlažu da se taj prag podigne na 1,14 posto. Po tom načelu EU proračun bi iznosio 815 milijardi Eura. Komisijin prijedlog bi u konkretnim brojkama iznosio tisuću milijardi Eura. Bez obzira na konačno rješenje izvjesno je da će ono naštetiti ciljevima službenog Bruxellesa. Europska komisija je već predvidjela kako bi moglo doći do smanjenja sredstava namijenjenih za istraživanje i znanost, sigurnost i jačanje zajedničke vanjske politike. No, bez toga Europska unija teško može računati na gospodarski napredak, jačanje konkurentnosti i snažnije pozicioniranje vanjske politike EU –a u globalnim odnosima. Sve te ciljeve Barrosova komisija j najavila kao prioritet. Također je poznato da će posljedice snositi najmanje 20 zemalja članica i to zbog smanjenog iznosa regionalne pomoći i novca za znanstvena istraživanja.