HSS-ova je nevolja u tome što su demonstrativne ostavke i ponašanje isključenih očekivana posljedica dugogodišnje stranačke političke dezorijentiranosti i prevrtljivosti

ZAGREB - U Hrvatskoj seljačkoj stranci, koja se još nije odrekla stranačke krilatice o »seljačkoj slozi« iz vremena političkog romantizma Stipice Radića, danas je svega više nego sloge. Zbog slabih rezultata na svibanjskim lokalnim izborima, još više zbog katastrofalnog poslijeizbornog taktiziranja, u HSS-u opet vrije. Opet se redaju izbacivanja iz stranke i raspuštanja ogranaka, opet izbijaju svađe u vrhu, i opet se, nakon kraćeg zatišja, sve glasnije govori i o odlasku Zlatka Tomčića sa stranačkoga trona. Neprikosnoveni lider, koji je na čelo HSS-a došao zahvaljujući velikom utjecaju posljednjega seljačkog tribuna Jože Pankretića i koji stranku vodi čvrstom rukom, a njegovi oponenti kažu i diktatorskom, već punih 11 godina, priznaje zaobilazno da u izbornom fijasku ima i njegove krivnje.

Ali, činjenicu da je HSS izgubio vlast u brojnim općinama i manjim gradovima (dosad je imao oko 120 načelnika i gradonačelnika), da je gotovo sigurno izgubio četiri od osam županija u kojima je dosad vladao, kao i porazan podatak da se baš u »seljačkoj« Slavoniji, u čijih je pet županija dosad imao tri župana, poslijeizbornom trgovinom bori tek za mrvice vlasti - Tomčić ipak u najvećoj mjeri pripisuje lokalnim organizacijama. »Lokalni su rezultati odraz rada ogranaka«, reći će ovih dana i time, kao i više puta od 1994., otkad je nakon smrti Drage Stipca preuzeo stranku, skinuti sa sebe nesumnjivo najveću odgovornost za to što je HSS srozan na tako niske grane.

Izbacivanje pojedinaca i raspuštanje cijelih ogranaka nisu HSS-ov specijalitet. Stoga ni najnovije »čišćenje« HSS-ovih redova - zbog podrške HDZ-u raspušten je ogranak u Brodu i njegov čelnik Boro Grubišić izbačen iz stranke, a isključenje prijeti i skupini karlovačkih HSS-ovaca koji su se oteli kontroli i koalirali s HDZ-om; zbog podrške Glavašu suspendiran je prvi baranjski HSS-ovac Zvonko Ibriks, a ostavku je na mjesto šefa regionalne organizacije za Slavoniju dao Tomčićev najbliži suradnik Željko Pecek, ljut što je stranka okrenula leđa Đapiću u Osijeku - ne bi zasluživalo veću pozornost. Ali, HSS-ova je nevolja u tome što su demonstrativne ostavke i ponašanje isključenih očekivana posljedica dugogodišnje stranačke političke dezorijentiranosti i prevrtljivosti.

Tomčić je brzo po dolasku na čelo HSS-a odbacio naslijeđe i tradicionalizam koje više od 100 godina stara stranka baštini iz vremena Radića i Mačeka, ali mu nije uspjelo »posaditi« HSS i među urbane glasače te privući poduzetnike i intelektualce. Bio bi to put kojim bi stranka prerasla svoju seljačku atribuciju, što Tomčiću nije pošlo za rukom, pa HSS gotovo otpočetka djeluje kao interesna grupacija koja je najveći utjecaj, sve do nacionalnih izbora u studenome 2003., imala u seoskim sredinama, ali je onda i tu izgubila dominaciju pokleknuvši pred Sanaderovim HDZ-om.

Premda je i čestim promjenama koalicijskih dresova, što je izazivalo i izaziva najveće stranačke potrese, nastojao proširiti socijalno određenje HSS-a, Tomčić se i na tom putu poskliznuo. Jedino u čemu je nažalost uspio, to je da HSS-u sa svih strana lijepe etiketu »trgovačke stranke« i da ga se doživljava kao nepouzdana partnera. Ono u čemu je također uspio, to je da iz svih stranačkih bura i izbornih neuspjeha on sam iziđe neokrnjen. Tako je bilo i nakon zadnjih parlamentarnih izbora, na koje je stranka njegovom voljom otplovila sama, i to zato što je, govorio je, »HSS samosvojna stranka koja odbacuje dogovornu politiku i koja se neće priklanjati ni lijevo ni desno«. A nakon što je doživjela težak poraz i u Saboru spala na devet zastupnika od dotadašnjih 18, Tomčić je za sve okrivio »političko-obavještajno-medijsko podzemlje« koje radi o glavi i njemu i HSS-u izrežiravši na stranačkoj skupštini novu podršku i sebi i istomišljenicima.

Oni će ga, po svemu sudeći, zaštititi i od najnovijeg nezadovoljstva zbunjenog članstva, koje više ne zna što je danas HSS, gdje pripada i komu se obraća, a još manje koju politiku zastupa. Je li to konzervativna demokršćanska stranka s jako izraženim euroskepticizmom, što bi se dalo zaključiti iz istupa nekih istaknutih članova, ili je na putu da formira novu stranačku doktrinu koja podrazumijeva i »prekid s retrogradnim seljaštvom«, o čemu su donedavno, istina potiho, govorili neki iz HSS-ova vrha? Ne odluči li se stranka za jednu, prepoznatljivu boju, HSS će se pomalo gasiti, a Tomčiću će se sve češće događati iskakanja koja svjedoče da već danas nema potpune kontrole u stranci.