Sjetila se Vlada u pola mandata kako će doskočiti sivoj ekonomiji: uvest će imovinske kartice za sve građane. One bi trebale biti podloga za pravedniju raspodjelu socijalnih davanja, a opet sve u svrhu opće štednje i financijske racionalnosti. Istu namjeru imala je bivša, koalicijska vlada, ali tu namjeru nikad nije realizirala. I sve je to lijepo i dobro, no kako Sanaderov kabinet misli to izvesti?

Najprije kasne s predavanjem kartica, pod raznim izlikama: od puke zaboravljivosti, preko pretrpanosti obvezama do zastoja u pošti. A kad te kartice konačno pronađu svoj put do Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, u njima se mogu pronaći svakakvi zanimljivi podaci. A još su zanimljiviji oni koji nedostaju. Pa tako jedan bivši ministar nije prijavio luksuznu kuću koju godinama iznajmljuje. Na taj prihod nije prijavio ni porez. Zaboravio je. Mislio je da ne treba.

E pa sad, kako prisiliti građane da pošteno i kompletno ispune imovinsku karticu, kad to izbjegavaju i političari? I tko će ih kontrolirati? Možda Porezna uprava? Pa njoj nije bilo sumnjivo ni što je Dino Pokrovac, ubijeni menadžer, godinama prijavljivao prihod od par tisuća kuna, dok je istovremeno bio uknjižen u vlasništvo dvadesetak stanova i nekretnina. I vozio najskuplje automobile, od kojih je jedan odletio u zrak. Pardon, samozapalio se.

Hrvatska Vlada želi imovinskim karticama doći do uvida u imovinski cenzus građana kako bi pravednije raspodjeljivala socijalnu pomoć. Državni službenici tako ne bi više plaćali najvišu cijenu vrtića, samo zato što poslodavac prijavljuje njihovu punu plaću, niti bi privatnici mogli prešućivati dividendu i tako plaćati nižu cijenu vrtića. Namjera Vlade svakako je poželjna u svakom društvu, naročito ovako socijalno nepravednom kao što je hrvatsko.