Nakon što je prije nešto više od mjesec dana izazvao skandal smanjivši za godinu dana kaznu ratnom zločincu Nikoli Dragušinu iz okolice Pakraca, pa potom i Stjepanu Grandiću, trećeoptuženom iz tzv. gospićke skupine, predsjednik Mesić nastavlja svoju tradiciju smanjivanja kazni ratnim zločincima. U odluci o pomilovanjima osuđenih osoba, koja je u ponedjeljak objavljena u Narodnim novinama, među desetak pomilovanih nalaze se tako i Damjan Vukmirović te Slobodan Bosanac, dvojica ratnih zločinaca osuđena na 20 godina zatvora. Jednako kao i u slučaju Nikole Dragušina, Mesić je odluku donio unatoč protivljenju Ministarstva pravosuđa, pa je Vukmiroviću kaznu smanjio za tri, a Bosancu za dvije godine.

Obrazloženje ovih odluka u ponedjeljak iz Predsjednikova ureda nismo uspjeli dobiti, tek nam je načelno rečeno da se odluke o pomilovanjima uvijek donose zbog okolnosti koje su nastale nakon izricanja presuda, a ne čina zbog kojeg su dotične osobe osuđene. Stjepanu Grandiću iz tzv. gospićke skupine kazna je, primjerice, smanjena jer je u molbi za pomilovanje naveo kako mu je žena, nakon što je završio u pritvoru, potpuno zapustila odgoj njihova malog sina pa je iz zatvora odmah zatražio razvod i sudskim putem tražio da se slučaj istraži i dijete oduzme majci. Postupak je potvrdio zanemarivanje, dječak je oduzet od majke i smješten u dom, a Grandić je postao jedini roditelj koji se o njemu brine, te su mu dopušteni susreti sa sinom dok je bio u zatvoru u Rijeci. Koje su pak nove okolnosti zbog kojih bi trebalo pomilovati Vukmirovića i Bosanca u Predsjednikovu uredu nisu nam znali reći, dok u Ministarstvu pravosuđa tvrde da one jednostavno ne postoje. Objašnjenje nismo uspjeli dobiti niti od predsjednice Komisije za pomilovanja Neve Šibl, koja nam je bila nedostupna. No ona nam, kažu u Uredu Predsjednika, ionako ne bi ništa rekla.

Osim u najmanju ruku upitnih odluka kojima predsjednik Mesić u posljednje vrijeme smanjuje kazne ratnim zločincima, te javnost dodatno iritira komentarima da »ne postoji zakon koji brani smanjivanje kazne Srbima«, u najnovijem je slučaju zanimljiv i »tajming« objave ovih odluka.

Zbrci pridonose i tvrdnje iz Predsjednikova ureda da oni sve odluke šalju na objavu odmah po donošenju, a termin objavljivanja određuju Narodne novine, dok nam u Narodnim novinama i u Uredu za zakonodavstvo Vlade, koji slaže sadržaj objavljenih izdanja, izričito tvrde da se sve odluke objavljuju čim stignu iz Vlade, odnosno Ureda Predsjednika.

Marija Pulić