Anto Đapić, predsjedsjednik Hrvatske stranke prava, prepisivač magistarskog rada i retuširani ustaša, postao je gradonačelnikom Osijeka! Uz podršku osam vijećnika s liste Branimira Glavaša, HDZ-ova otpadnika, četvorice svojih stranačkih kolega, te jednog člana Gradskog vijeća iz Hrvatske stranke umirovljenika, Đapić je dobio prigodu voditi jedan od najvećih gradova ove zemlje.

Đapićev uspjeh mogao bi se tumačiti kao definitivan dokaz da u Hrvatskoj ipak ima demokracije: kada se takva osoba, naime, može pojaviti na čelu jednoga grada, onda zaista ništa nije nemoguće.

Vrloglavi politički uspon prvog građanina Osijeka započeo je nakon što je Dobroslava Paragu, dugogodišnjeg čelnika HSP-a, Tuđmanova vlast prepoznala kao malignog opozicionara: raznim spletkama, uz pomoć vlasti lojalnih sudova, Đapić je dobio HSP. Dalje je sve bilo rutina - crnilo u ratu, poratno presvlačenje, šarmiranje veleposlanika po večerama... ukratko čitav niz poza i laži. U istom stilu, pokretan ogromnom ambicijom kao jedinim pokretačem, Đapić je vodio i akademsku karijeru, prepisavši magistarski rad od svojega mentora i stranačkog kolege Borisa Kandare. Sramota koja bi nekog moralnijeg zauvijek otjerala u samostan ili na nekakav usamljeni otok, Đapića nije osobito dojmila: nizao je nemušta opravdanja i izlike koje su naišle na plodno tlo kod jednako nemušte pojave, Roberta Pešutića, suca splitskog Općinskog suda. Epilog - Đapić i Kandare nisu ni za što krivi, iako su falsifikatori.

Sada, kad umiveni Đapić vodi Osijek možemo se prisjetiti da je 2. lipnja 2000. godine u Vukovaru izgovorio sljedeću rečenicu: "I neka znaju Srbi Vukovara, može vam neka prijašnja vlast, može vam i ova, donijeti stotinu zakona o oprostu i obnovi, ali kada-tada stići ćemo i mi na vlast, a onda jao vama.” Sada, kad je dospio na vlast možemo se prisjetiti i da je njegov koalicijski partner iz osječkog Gradskog vijeća Branimir Glavaš devedesetih naoružan upao u redakciju Glasa Slavonije kako bi "frizirao" njegovu uređivačku politiku. Možemo se prisjećati i kako je Đapić godinama živio u stanu koji mu je na čuvanje dao grad Zagreb; pada nam na pamet kako je Glavaš otkupio stan u Osijeku za 23 DEM po kvadratu.

No, ni sada ni ubuduće ne valja imati iluzije da će od toga podsjećanja biti velike koristi. Ako su Đapiću, Glavašu i sličnim nepogodama, sva zagađenja koja su emitirali u proteklih 15 godina bila dobra preporuka za uspjeh kod biračkog tijela, nema sumnje da će ih i sve loše što će donijeti Osijeku u narednom razdoblju etablirati kao više nego uspješne političare. Barem po hrvatskim mjerilima.