Sva ta zbivanja oko EU, od referendumskog odbijanja ustava do proračunske krize, svjedoče o tome koliko su političari neozbiljni, nestabilni, sebični i podložni iznenadnim zaokretima i promjeni stajališta. Uzmimo dva primjera: dok je bio europski povjerenik za proširenje, Guenther Verheugen je uporno zagovarao proširenje i na područje Zapadnog Balkana: sada je u razgovoru s VOA, Glasom Amerike, izjavio da se mogu uspostaviti i drugi oblici tijesne veze s EU, što znači da proširenje može i pričekati. Slično i Benita Waldner Ferrero, koja je kao ministrica vanjskih poslova Austrije bila naizgled iskreni zagovaratelj proširenja EU na Zapadni Balkan, dok je sada reterirala i apelira na »realizam«. Stvar je u tome da se konsenzus europskih političara o EU raspada, izgleda, kao kula od karata. Jedino Olli Rehn, finskom upornošću i tvrdoglavošću, i dalje govori o neminovnosti širenja EU. Političari su kvarljiva roba, to smo vidjeli već nebrojeno puta i na našem primjeru, ali i na primjeru Europe. Lažljivi su, potkupljivi, prijevarni... sve negativne osobine ljudskoga roda možemo naći u toj najunosnijoj profesiji modernoga svijeta. A otkad su se pojavili u svijetu politike i ispitivači javnog mnijenja, prodaja magle je postala najveći biznis. Ima pravo Joschka Fischer koji je prošlog mjeseca objavio knjigu »Povratak povijesti«, u kojoj proriče porast nacionalizma i sebičnosti baš u Zapadnoj Europi, pa su zato tu knjigu mnogi i tamo i ovdje prešutjeli. A kod nas, pak, množi se rat knjigama protiv EU. Nakon što je Maja Freundlich objavila stupidnu knjigu Johna Laughlanda pod nazivom »Zatrovani izvor«, u kojoj se iznosi priglupa teza da je EU zapravo plod nacističke ideje za jedinstvenom Europom, pojavila se i knjiga »Velika obmana«. Iz pera Christophera Bookera i Richarda Northa, metodističkog pastora koji protiv EU vodi svoj privatni rat i preko interneta, ova knjiga »razotkriva« puzajući državni udar koji vode, navodno, europski političari radi uspostave sjedinjenih države Europe.

Booker i North optužuju britansku vladu da je popustljiva i da je nadigrana od europskih urotnika koji žele uništenje Velike Britanije kao samostalne države. U ovom valu euroskeptične literature, međutim, hrvatskoj su javnosti izmakle dvije značajne knjige koje govore sasvim suprotno. Jedna je iz pera svjetski poznatog ekonomista Jeremy Rifkina, autora poznatog bestsellera »Kraj rada«. Rifkin je u knjizi pod naslovom »Europski san« iznio svoje viđenje kako će »europski san« postupno zamijeniti »američki san« koji je zapao u krizu. No »europski san« ne nudi lagane formule kao američki, koji nudi prepoznatljive brandove koji ga čine: Coca-colu, MacDonald's i druge proizvode potrošačkog društva. Rifkin kaže jednostavno to da se europski san gradi dugo godina, mukotrpno i da će stoga on polakše, ali i neumitnije napredovati jer plijeni svojim idealima i vrijednostima koje su formulirane u Europskom ustavu. Propadne li ustav, Rifkin drži da će unatoč tome Europa realizirati svoje vrijednosti koji su po prvi put sustavno u njemu pobrojane. Drugi poznati stručnjak, Britanac Mark Leonard, jedan od direktora britanskog Centra za europsku reformu, iznosi još vedriji pogled u budućnost EU: njegova se knjiga zove »Zašto će Europa vladati 21. stoljećem«. I Leonard, kao i Rifkin, inzistira na europskim vrijednostima koje detaljno navodi Europski ustav.

Umjesto Europe tržišta, pobijedit će Europa vrijednosti. Ni Rifkin ni Leonard nisu daleko od jednog drugog utjecajnog svjetskog vođe, koji je tvrdio da Europa može opstati samo kao »Europa vrijednosti«, a to je pokojni Ivan Pavao II. On je u svojem apostolskom pismu isticao kršćanske vrijednosti na kojima se Europska unija izgrađuje. Ustav je prihvatio te vrijednosti, ali nije dao posljednju satisfakciju papi Wojtyli: nije ih nazvao »kršćanskima«, već univerzalno-ljudskim vrijednostima, što one doista i jesu. Zato je i Leonard, zajedno s Geraldom Knausom iz ESI-ja, Europske inicijative, inicirao pismo europskih »trustova mozgova«, upućeno Europskom summitu prošlog tjedna. U tom pismu apelira se na šefove država da nikako ne zaustave proširenje jer bi to bilo pogubno ne samo za zemlje Balkana i Tursku, već i za mir i sigurnost na cijelom kontinentu. Pismo su potpisali prvi ljudi svih značajnijih europskih »think-tankova«, instituta i centara koji se bave istraživanjem EU i europskih javnih politika, čak i obojica direktora europskih istraživačkih centara iz Beograda, Ivan Vejvoda i Jovan Teokarević. Na ovom je pismu potpis najznačajnijih europskih istraživača i »opinion-makera«.

Naš je tisak nonšalantno prešutio taj apel, valjda zato jer nema nikoga iz Hrvatske na njemu. A nema ga – jer Hrvatska, paradoksalno, još uvijek nema svoj institut za europska istraživanja!