KAKO DO EU NAKON FRANCUSKO-NJEMAČKOG KOLAPSA ZAGREB IMA SAMO JEDNU ŠANSU

Svađa unutar Europe postavila je Hrvatsku u krajnje nezgodnu situaciju iz koje se može izvući samo ponovnim, sustavnim, planiranim približavanjem Americi. U europskoj krizi koja će trajati nekoliko godina, prijateljstvo s Amerikom jedina je hrvatska šansa da si osigura pristup Uniji, ako, dakako, ne želi stvarati neku svoju Europu skupa sa Srbijom i Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom, te uskoro nezavisnim Kosovom i Albanijom.

Kad se s dojmljivoga govora Tonyja Blaira pred preuzimanje predsjedništva sklone ukrasi, tada se vidi da on i dalje želi EU kao zajednicu slobodnog tržišta. Francusko-njemački savez, pak, želi Europu kao federalnu državu, odnosno, kako se to zove bruxelleskim žargonom, produbljenu Uniju.

Ako se primi Turska, onda Europa kao država postaje nezamisliva, jer bi uistinu bila suviše različita. To je razlog zašto Amerika, uglavnom preko Britanije, gura Tursku, a zašto se njemačko-francuski savez tome protivi.

Pojednostavljeno: ako u ovom previranju nadvlada Blairova linija, tada će se ići na daljnja proširenja, i tada će se početi pregovori i s Turskom i s Hrvatskom. Ako sada nadvlada francusko-njemačka linija, tada se s proširenjem staje, odnosno, u bruxelleskom žargonu, "uzima se stanka za razmišljanje i introspekciju".

Jasno, kad su zemlje slabe, onda se okreću saniranju situacije, čuvanju statusa quo i ne poduzimaju nikakve posebne inicijative; zato je jako malo vjerojatno da bi se Njemačka mogla specijalno u sljedećih mjeseci zauzimati za rješenje hrvatskog pitanja.

Na žalost, Hrvatska je ionako, prije nekoliko mjeseci, izgubila podršku Schroedera kad je ovaj shvatio da politička volja za hvatanjem Gotovine nije toliko jaka kao što se iz Zagreba predstavljalo. Schroeder je, kad je to nesumnjivo utvrdio, pobjesnio. To je bilo fatalno za gubitak otvaranja pregovora 17. ožujka. Osim toga, stvari su se dodatno izmijenile.

Blair joj je jako udvara i želi preko nje stvoriti makar trokut Pariz—Berlin—London. Do sada, Pariz i Berlin bili su jedni drugom jako vjerni, ali taj brak je jako star i ofucan...

Dakle, na Nijemce ne možemo računati jer oni sada imaju svoje prioritete, svoje brige i jer su trenutno slabi. S druge strane, Blair je na nastupnom govoru spomenuo "obveze prema Turskoj i Hrvatskoj".

Treba se sjetiti da bismo danas, da nije bilo Amerike, možda slavili Dan državnosti iza linije Karlobag, Virovitica, Zagreb. Ta volja za približavanjem mora biti jedinstvena, jer se u američkoj administraciji neće željeti baviti time što je rekao ovaj ili onaj, hoće li premijer, neće li predsjednik, što želi Sabor... što to njih briga. Oni žele Hrvatsku iza sebe, a Hrvatska mora željeti jedinu zemlju koja joj može stvarno pomoći.

Amerika je svoje prijatelje nagradila, a Hrvatsku je blokirala izravno u NATO-u, a posredno, preko Britanije i Gotovine — a znaju da smo nesposobni da nešto konkretno napravimo — i u EU-u. To će tako i ostati ako se nešto ne poduzme.