STANDARD Hrvatska među prvima po visini minimalne plaće, ali ne i kupovne moći

Najviša minimalna plaća u tranzicijskim zemljama isplaćuje se radnicima u Hrvatskoj. Iza hrvatskih radnika, najviše minimalce primaju radnici u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Turskoj..., objavljeno je u magazinu The Economist. Hrvatski minimalci iznose u prosjeku 240 eura na mjesec, a prema posljednjim podacima, u Hrvatskoj takvu najnižu plaću prima 30.000 radnika. U zemljama kandidatima za članstvo u EU, primjerice u Rumunjskoj, minimalac je 70 eura, a u Bugarskoj samo 50 eura.

Ipak, kako tvrde ekonomisti, minimalna plaća nije pokazatelj životnog standarda niti je usporediva, a Hrvatska se osvojenim prvim mjestom na tablici minimalaca doista nema čime podičiti. Ako je prosječna hrvatska plaća 4287 kuna, a sindikalna košarica za tročlanu obitelj 300 kuna više, znači da, primjerice, jedna plaća u obitelji s jednim djetetom nije dovoljna za osnovne životne potreba. Ako je riječ o četveročlanoj obitelji, prosječna plaća pokriva samo 71,9 posto potreba jer su troškovi 6104 kune. Minimalac u takvoj četveročlanoj obitelji zadovoljio bi tako samo 27 posto troškova osnovne košarice u koju nisu uračunati, primjerice, ni troškovi zdravstva, prijevoza... kaže Goran Bakula, savjetnik za gospodarstvo Nezavisnih hrvatskih sindikata. Kupovna moć u Hrvatskoj, ako se govori o minimalnoj plaći, niska je, a valja naglasiti da su troškovi života posebno za hranu jednaki kao i u zemljama članicama EU.

Kada bi se, pak, govorilo o prosječnim plaćama, ispostavilo bi se da su u EU one gotovo četiri puta veće nego u Hrvatskoj, dodaje Bakula. Najviša minimalna plaća u srednjoistočnoj europskoj regiji ne govori o visokim troškovima rada, niti je u tome smislu smetnja stranim investitorima, smatra Bakula. To potvrđuju i u Economistu, gdje je tablica primjer niskih troškova radne snage dokaz da se u europskom predvorju stvara jeftina industrijska snaga koja će se moći natjecati i s Kinom i Indijom, što je ujedno i razlog straha od proširivanja EU, posebice njezinih starih članica. Strah od proširenja, smatraju u Economistu, trebale bi imati nove članice koje će izgubiti primat najjeftinijih i stoga najpoželjnijih država za investiranje i zapošljavanje.