I nakon zadnjeg povećanja granične obvezne pričuve, bankama se isplati zaduživati u inozemstvu. Pogotovo se to odnosi, neslužbeno potrvrđuju bankari, na uvoz deviza radi kreditiranja stanovništva. Kamate na potrošačke kredite su najveće, a kamatni spread toliki da banke, i kad se zadužuju uz obvezu 40-postotnog beskamatnog izdvajanja na račun HNB-a, imaju računicu. Granična obvezna pričuva je uvedena lani kako bi se banke demotiviralo da povećavaju svoju inozemnu pasivu ili inozemne izvore, a mijenjana je već dva puta – s prvotnih 24 posto na 30 posto, a potom i na sadašnjih 40 posto.

Budući da je utrka na domaćem bankarskom tržištu vrlo snažna, a pogotovo je teška borba za treće mjesto oko kojeg se vrte Erste, Raiffeisen i HVB Splitska banka u pozadini s Hypo bankom, bankari ne odriču mogućnost novih kapitalnih restrikcija. Banke se stoga, pomalo paradoksalno, zadužuju dok još mogu, da bi imale dovoljno novca za povećanje plasmana i širenje tržišne ekspanzije. Samim tim izazivaju HNB da stopu granične obvezne pričuve poveća i preko 50 posto. To je realno moguće ukoliko guverner Rohatinski procijeni da se ovo sada nije pokazalo dovoljnim.

Budući da se država krenula pojačano zaduživati u zemlji, krajem ožujka unutrašnji je dug države prvi put premašio vanjski. No, ono što se »dobilo« na državi, »izgubilo« se na bankama. One su svoj inodug nastavile najbrže povećavati, iskoristivši državu djelomično i kao alibi. U HNB-u su za sada oprezni i kažu da za ocjenu ponašanja banka ipak treba pričekati početak srpnja, kad istječe mjesec dana od prvog dana izdvajanja obvezne pričuve po novoj stopi.

– Metode monetarne politike, do sada korištene u svrhu direktnog ili indirektnog ograničavanja rasta inozemnog duga, rezultirale su uglavnom promjenama strukture inozemnog duga prema sektoru dužnika, ali ne smanjenjem njegova nominalnog iznosa ili relativnog tereta. Naime, središnja banka može djelovati samo na inozemni dug poslovnih banaka, ali ne i na dug ostalih institucija i sektora, koji je izvan mogućnosti kontrole monetarne vlasti. Osim toga, poslovne banke nerijetko pronalaze načine djelomičnog zaobilaženja mjera monetarnih restrikcija koje se na njih odnose, što vrijedi i u slučaju granične obvezne pričuve koja se izdvaja na prirast novih izvora sredstava prikupljenih od nerezidenata i osoba u posebnom pravnom odnosu s poslovnim bankama pojedinačno. Nadalje, u uvjetima visoke i nezadovoljene potražnje svih sektora za kreditima i drugim oblicima financiranja, restriktivne mjere središnje banke, usmjerene na smanjenje likvidnosti banaka te iznosa odobrenih kredita, stvaraju očekivanja budućeg rasta domaćih kamatnjaka, što u okolnostima trenutno još uvijek niskih kamatnjaka na svjetskom tržištu, stvara kontinuirane motive za financiranjem u inozemstvu i profitabilnim plasmanom u Hrvatskoj, ističe dr. Ivanov.

Razloge neučinkovitosti pokušaja smanjenja inozemnog duga, dr. Ivanov vidi i u strukturi domaćih izvora sredstava financijskog sektora, koji su pretežno kratkoročni, zbog čega su mogućnosti dugoročnog financiranja uvjetovane inozemnim zaduživanjem. Naposljetku, veli doc. dr. Ivanov, treba spomenuti da hrvatski financijski sustav još uvijek prolazi razdoblje konsolidacije i tržišnog pozicioniranja, u kojem banke kroz agresivan rast plasmana i njihovo financiranje inozemnim izvorima sredstava nastoje zauzeti dugoročno povoljnu poziciju na tržištu.

– U kontekstu navedenog, teško je vjerovati da nedavno povećanje granične obvezne pričuve, na 40 posto propisane osnovice, može zaustaviti daljnji rast ukupnog inozemnog duga. Čak štoviše, naglašava dr. Ivanov, uslijed špekulacija i očekivanja rasta kamatnjaka u budućnosti, a u situaciji da središnja banka ne korigira eventualni bitni pad likvidnosti te potencijalne mogućnosti ponovnog povećanja granične obvezne pričuve, spomenuta mjera može djelovati na trenutni rast inozemnog duga.

– Naime, u razdoblju nakon povećanja stope granične pričuve, nekoliko vodećih hrvatskih banaka snizilo je kamatne stope na stambene kredite, kao tipične oblike dugoročnih plasmana financiranih zaduživanjem u inozemstvu, što uz ostale povoljnije uvjete financiranja na tržištu kredita, leasinga i slično, ukazuje da se trend povećanja plasmana financijskog sektora i dalje nastavlja, zaključuje dr. Ivanov.

– Radi korekcije aprecijacijskih pritisaka na tečaj kune, Hrvatska narodna banka provela je tijekom mjeseca lipnja dvije devizne aukcije u okviru kojih je od banaka otkupila 85,4 milijuna eura, što je svega 5,4 milijuna eura manje od iznosa deviza otkupljenih na prethodnoj aukciji u travnju. Dodatno, na povećanje kratkoročne kunske likvidnosti banaka, središnja banka je djelovala kroz obratne repo aukcije. Međutim, s obzirom na vrlo visok tečaj kune te predstojeću turističku sezonu, pitanje je vremena kada će novi val aprecijacijskih pritisaka izazvati potrebu za daljnjim intervencijama središnje banke, kaže dr. Ivanov.

U prva četiri mjeseca ove godine inodug je s oko 22,7 milijardi eura krajem 2004. godine (82 posto BDP-a) povećan za 577 milijuna eura na gotovo 23,3 milijarde eura, što je razina duga koja je bila planirana tek za kraj godine. Tom rastu su najviše pridonijele poslovne banke koje su svoj dug s nešto manje od 7,7 milijardi eura krajem prošle godine, do konca travnja povećale za 513 milijuna eura na gotovo 8,2 milijardi eura. Istovremeno, u prva četiri mjeseca ove godine inodug države je smanjen za 440 milijuna eura i to sa 7,2 milijarde eura krajem prošle godine na oko 6,8 milijardi eura koncem travnja. Inodug ostalih domaćih sektora, poduzeća i ostalih financijskih institucija, kreće se oko 6 milijardi eura.