Vjesnik: 29. 06. 2005.
Vuk ne mijenja ni dlaku ni ćud
MILAN JELOVAC
Ono što se javno, eksplicitno i izravno nisu usudili govoriti ni najveći nacionalisti iz redova srbijanske vlade, rekao je u ponedjeljak beogradskom Blicu inoministar Srbije i Crne Gore Vuk Drašković. Kosovska neovisnost značila bi automatsku neovisnost Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, kazao je. Vješto pakirajući tu opasnu tezu u priču o budućem statusu Kosova, koje vidi kao aut
onomiju, a ne neovisnu državu, Drašković je upleo i status Južnog Tirola i već 10 godina mrtvi plan Z-4 koji bi, da se njega pita, primijenio na Kosovu.Samo dan nakon objave intervjua, koji je najoštrije odbacio ured visokog predstavnika u BiH, Drašković j
e otputovao u dvodnevni posjet Kosovu. Što pak o njegovoj inicijativi misle Albanci, uvjerio se u Prištini gdje su ga zasuli jajima.No to Vuku očito nije bilo dovoljno, pa je izjavio da u Beogradu »nema ruke srpskog političara koji će ikad potpisati neovi
snost Kosova«.Draškovićeva oštra retorika dolazi uoči, za ovu godinu najavljeno počinjanje razgovora o budućem statusu Kosova. Njegove izjave svojevrsni su probni baloni usmjereni ponajprije prema međunarodnoj zajednici. No ujedno su i opasno igranje vatrom, jer BiH je međunarodno priznata država, članica UN-a, a Daytonski sporazum supotpisala je i država čiji je Drašković inoministar. Taj etablirani srpski nacionalist, tek nakratko ogrnut europskim ruhom, nije naivan.
Jasno mu je da promjene granica BiH nisu moguće. Krvoproliće koje bi nastalo secesijom srpskog entiteta, nakon svega što se dogodilo u BiH ovaj put, posve je izvjesno, neće dopustiti međunarodna zajednica.
No otvaranje pitanja neovisnosti Republike Srpske s tako visokog političkog mjesta zapravo je vjetar u leđa koji Beograd puše bosanskosrpskim jastrebovima. Koji već dugo, sustavno i vrlo učinkovito kroz tamo vladajući SDS opstruiraju Bosnu i Hercegovinu u unutarnjim reformama. I na njezinu putu u euroatlantske integracije.
Draškovićeva izjava, odaslana uoči desete godišnjice genocida u Srebrenici, zapravo još jednom posve plastično govori o Vukovoj političkoj naravi.
Iako su mu usta puna europske budućnosti Srbije, njegove ga izjave i politički potezi uvjerljivo demantiraju i bacaju u glib prošlosti.
Rehabilitacija četništva, orgijanje na Ravnoj gori i prizivanje promjena granica BiH dokazuju da Vuk ne mijenja ni dlaku ni ćud.