FERAL ISTRAŽUJE: DO KADA ĆE GRAD ZAGREB PODNOSITI MILIJUNSKE GODIŠNJE GUBITKE ZBOG NEGOSPODARENJA VLASTITOM IMOVINOM OD KOJE KORISTI IMAJU JEDINO PRIVILEGIRANI

Popis “čuvara” za koje je pokrenut postupak useljenja, a koji smo dobili od gradskog Ureda za upravljanje imovinom, i dalje sadrži nekoliko znanih stanara koji se još uvijek ne žele iseliti: Ivica Ropuš, bivši glasnogovornik HDZ-a, Ćiro Grubišić, bivši hrvatski konzul u Mostaru, Tereza Kesovija, pjevačica, Mia Begović, glumica, Anita Malenica, novinarka... Ime akademika Dalibora Brozovića nalazi se na popisu onih "čuvara" čiji je slučaj i dalje “u postupku rješavanja”

Punih pet godina otkako je u Poglavarstvu Grada Zagreba načet problem kriminalnog upravljanja stanovima u gradskom vlasništvu, ne može se reći da je projekt odmaknuo daleko od pukog starta. Na primjeru tzv. čuvara gradskih stanova – epohalno najbizarnije kategorije korisnika tokom devedesetih, kao i na temelju popisa “čuvara” koji još nisu vratili ključeve Gradu (iako je za njihove slučajeve prije dvije do tri godine angažiran i Općinski sud u Zagrebu), sasvim je vidljivo zbog čega Grad Zagreb i dalje podnosi milijunske godišnje gubitke uslijed neraspolaganja vlastitom imovinom.

Bez obzira na privilegije po kojima su pobrojane osobe uopće jednom došle u poziciju da "pričuvaju" gradski stan, i moralnost njihova daljnjeg zadržavanja u njemu, svakako je važniji sramotan tretman ukupne problematike od strane upravitelja gradskom imovinom, dakle, gradske vlasti. HDZ je do 2000. godine podijelio na tisuće gradskih stanova svojim političkim funkcionarima, medijskim serviserima i estradnim zabavljačima; čelni zagrebački SDP-ovac Milan Bandić potom je učinio sve da se situacija ne sredi i ne sankcionira.

Neuredno upravno-pravno poslovanje oko stambene imovine umnogome je tako nastavljeno i u ovom desetljeću. Premda je gradski stambeni fond u međuvremenu revidiran, a protiv “čuvara” koji ne uvažavaju činjenicu da im je istekao ugovor, podnesene su prijave Općinskome državnom odvjetništvu, nerijetko se na Općinskom sudu u Zagrebu pojavljuju nepripremljeni gradski odvjetnici, zbog kojih suci odlažu ročišta i prolongiraju slučajeve po nekoliko godina. Nije riječ o nemaru, već o sasvim hotimičnoj opstrukciji čitave akcije, kako doznajemo od visokog izvora u Gradskom poglavarstvu.

Od vodećih ljudi zagrebačkog HNS-a, koji je preuzeo sređivanje stambeno-imovinskog stanja, Milan je Bandić lani čak zatražio da obustave tekuće sudske procese kontra neposlušnih "čuvara". Ukupni cirkus s gradskim nekretninama pritom je kudikamo veći: Grad Zagreb de iure posjeduje oko 9500 stanova, tuženih je "čuvara" svega 128, no daljnjih 1400 stanova zauzimaju osobe koje su nasilno uselile... Jedan od takvih stanara je i Filip Borac, direktor Gradskih tržnica. Prema informacijama kojima raspolažemo – Borac je u stanu boravio bez prava i rješenja Grada, i legalno dobivenih ključeva.

“To je dezinformacija, čista glupost”, rekao nam je Filip Borac, "jer sam bio dugo u gradskom stanu, ali kao podstanar kod osobe koja ga je dobila kao zamjenski stan, iz fonda koji se koristi u slučajevima rušenja i slično... Sad sam već mu svom vlastitom stanu, za čiju sam kupnju morao podići kredit, i koji nema veze s Gradom". Na pitanje kako to da je osoba koja je stan dobila kao zamjenski – dakle, koja je bila u krajnjoj stambenoj nuždi – istodobno bila u poziciji da isti gradski stan iznajmi upravo njemu, Borac nam je odgovorio: "Pa, ne znam, to ćete morati pitati nekoga drugog."

Ali, teško je ovdje pitati nekoga drugog, i dobiti vjerodostojan odgovor. Pogotovo od Borčeva šefa Milana Bandića, kojemu je očito u interesu da sudovi budu toliko zatrpani i opstruirani, da na koncu Grad ne mora ni odustajati od procesa, kako se ne bi riješilo baš ništa. Protiv onih koji su nasilno uselili tako se nekim čudom ne uspijeva poduzeti akcija, ali zato je u nedavnom slučaju nasilnog useljenja jedne invalidne Romkinje s dvoje djece, preko medija iz Gradskog poglavarstva poručeno da će se ta uboga obitelj deložirati po hitnom postupku, jer “nitko nije iznad zakona”.

“Radi se o sprezi pravosuđa i nelegalnih stanara, koju Bandić podržava ili barem ignorira”, rekao nam je dobro obaviješteni sugovornik iz gradske vlasti, no koji je želio ostati anoniman. “Takva situacija omogućuje cvjetanje raznolikog lopovluka u službama koje upravljaju gradskim stanovima. Događa se čak i lažna trgovina praznim prostorima, kada se kupca šalje da useli u jedan od onih pedesetak praznih gradskih stanova koji uvijek moraju biti slobodni u pričuvi. Uzme se novac u zamjenu za lažne papire, no oni koji se time bave znaju da se zatim nitko neće polomiti da istraži te nadoknadi štetu Gradu Zagrebu i njegovim građanima, pa je broj nelegalnih stanara i time dodatno porastao... Također, oko 60 posto stanova od ukupnog broja od oko 9500 gradskih stanova, u rukama je 'zaštićenih najmoprimaca' koji po četvornom metru plaćaju smiješnih dvije kune, umjesto barem nekoliko kuna više, kao i oni najmoprimci koji nisu tako privilegirani, da bi Grad primao realniju naknadu i trpio manju štetu."

Primjetno je da na popisu s kojeg smo nabrojali nekoliko popularnijih imena, nema ranijih zvijezda gradske stambene politike poput Anta Đapića. "On je", kazuje naš izvor, "stan vratio nedavno, što se zgodno poklapa s njegovim postizbornim uspjehom u Osijeku. Bilo bi valjda i za njega previše da je kao gradonačelnik Osijeka zadržao gradski stan u Zagrebu..." Ne znamo po kojoj osnovi "čuvar" Drago Krpina i dalje koristi dotični stan u Zagrebu, tek je činjenica da njegova imena nema na popisu aktualnih čuvara, tuženih ili onih čiji se status još rješava. Ivicu Ropuša i Ćiru Grubišića pitali smo kako to da njihov status nije riješen povoljnije, i kako to, uostalom, da niti nakon tužbe ne vraćaju stan Gradu.

"Moj slučaj bit će riješen na Općinskom sudu, i to za godinu ili dvije ili tri, što ne ovisi o meni", rekao nam je Ivica Ropuš. "Moja je izričita želja da otkupim taj stan, budući da sam u njega u međuvremenu uložio 60 tisuća eura, i budući da će to navodno biti omogućeno i ostalim stanarima koji su u stan uselili po sličnoj osnovi. Naime, ja sam branitelj Domovinskog rata, o čemu sam dostavio potvrde Gradskom poglavarstvu, na njihovo traženje. Milan Bandić i Srećko Ferenčak, dakle, rekli su mi svojevremeno da bih u tom slučaju došlo u obzir da mi se omogući otkup. No, poslije toga nije mi se više nitko javljao. Ne tražim ništa više od onoga što će biti propisano i drugim korisnicima. Ako novinari mogu dobivati stanove, ne vidim zašto ne bi i branitelji, a o nasilnim useljavanjima da i ne govorim. Ja sam u stan ušao prema ugovoru između Sabora, u kojem sam bio zastupnik, i Grada. To je valjda tako bilo jeftinije. Kasnije mi je bio odobren i kredit, ali mi ga je Ivica Račan obustavio..."

Drugi nekadašnji visoki dužnosnik HDZ-a, "čuvar" Ćiro Grubišić požalio nam se da se još početkom devedesetih odrekao stana sa stanarskim pravom, a sad ga pokušavaju istjerati iz onoga što ga je dobio u zamjenu. "Rješavanje mog slučaja je u tijeku, i tek ćemo vidjeti kako će to ispasti... Obavezni su mi vratiti stanarsko pravo, ili na neki drugi način participirati u šteti koju bih pretrpio. Također, nisam potpisao ugovor o čuvanju stana na određeni rok, pa ne znam zašto me odjednom tjeraju. Došlo je do kolizije između Grada i države, a ja sam voljan otkupiti stan, ako se uvaži ono što sam u međuvremenu uložio, i stanarsko pravo odranije. Nakon toga me oni više nisu kontaktirali", kaže Ćiro Grubišić.

Svatko ima svoje argumente, naravno, od Filipa Borca do Ropuša i Grubišića, samo je malo nezgodno što Grad Zagreb svoje baš ne ističe djelotvorno, i što ne zastupa interes pravih vlasnika ovih 9500 stanova onako kao što su ih oni desetljećima plaćali, te i danas plaćaju do stotinu novih gradskih stanova godišnje. Bit će stoga vrlo zanimljivo vidjeti na koji će način Milan Bandić poduzeti već namjerenu rasprodaju gradskoga stambenog fonda, kako bi se Grad Zagreb riješio glomazne imovine koju ionako ne kontrolira, i na koji će način iduće četiri godine vodeći zagrebački političar nadalje izbjegavati odgovornost za štetu nanesenu svojim sugrađanima. Svima, osim privilegiranoj nekolicini tisuća njih.