Prema njegovu mišljenju, to je i jedini mogući odgovor globalizaciji. No drugi utjecajni europski vođe, poput Jacquesa Chiraca i Gerharda Schrödera, zagovaraju manje liberalizirano gospodarstvo s jakim naglaskom na zaštiti prava radnih ljudi. Blair, međutim, drži da je 20 milijuna nezaposlenih diljem EU-a slaba reklama za taj model. Također smatra da EU mora više ulagati u istraživanja i razvoj, a manje u ekstravagantne subvencije poljoprivrednicima koje gutaju čak 40 posto europskog proračuna.

Tonyju Blairu ide na ruku što su njegovi glavni kritičari na zalazu - Chiracov rok trajanja vjerojatno je do 2007. godine, a Schröder bi mogao otpasti već na njemačkim izborima u rujnu. Nasuprot tome, Blair je u svibnju izborio novi mandat u Britaniji i, unatoč smanjenoj parlamentarnoj većini, osjeća se jakim. Njegovi laburisti izabrani su treći put za redom. Taj nezapamćeni rekord bio je moguć zahvaljujući dozi realizma koji je Blair uspio usaditi svojoj stranci. Sada će on i Uniju pokušati uvjeriti u to da je tržište alfa i omega, da se Europa mora nositi sa svjetskom konkurencijom - što neće moći bude li štitila i u pamuk zavijala svoje radnike i poljoprivrednike. Nadalje, Britanija zagovara i politiku otvorenih vrata prema novim članicama te rast Unije u širinu. I jedno i drugo ide na ruku Hrvatskoj, jednom kada uspije riješiti problem s Gotovinom.

Za ispunjenje šire Blairove misije neće biti dovoljno idućih šest mjeseci, a na svome putu nailazit će na otpore i prepreke. Međutim, britanski premijer krijepi se na izazovima - od Kosova, preko Afganistana, pa do Iraka. Tekuća kriza Europske unije za njega je prilika za katarzu, ali i šansa da za Veliku Britaniju pokuša izboriti ulogu europske predvodnice.