Naime, prijedlog zakona kojim se između ostaloga reguliraju poslovi u državnoj upravi predviđa mogućnost da se pojedini poslovi koje u državnim tijelima obavljaju državni službenici, odnosno cijeli odjeli, povjere privatnim poduzećima. Tako će pojedina državna tijela moći primjerice informatičke, administrativne ili računovodstvene poslove povjeriti privatnim tvrtkama. Uz to bi se i za materijalno-financijske i poslove planiranja usluge mogle početi iznajmljivati izvan državne uprave. Za angažiranje privatnih tvrtki državna će tijela morati dobiti odobrenje Ministarstva financija, a ako državna uprava bude masovnije koristila tu zakonsku odredbu privatne tvrtke mogle bi zaraditi stotine milijuna kuna godišnje.

To ne znači da će oko pet tisuća ljudi preko noći ostati bez posla, no već sa samim usvajanjem zakona moglo bi započeti angažiranje vanjskih usluga koje će dovesti u pitanje postojanje pojedinih službi unutar tijela državne uprave. Tako bi se moglo dogoditi da državni namještenici nakon što institucije u kojima rade daju posao privatnim tvrtkama moraju prihvatiti zaposlenje kod njih jer će to biti jedini način da sačuvaju svoje radno mjesto.

– Ako sve to promatramo logički nemoguće je garantirati preuzimanje svih zaposlenih i istu razinu prava, a zatim obavljati uslugu za istu ili manju cijenu, kaže Siniša Kuhar, tajnik Sindikata.

Pita se i zašto u zakonu nije ostao prvotni prijedlog po kojem su pojedina tijela mogla iznajmljivati takve usluge, ali najviše u vrijednosti do dva posto ukupnih sredstava predviđenih za plaće svojih zaposlenih u toj godini. Međutim, do izrade konačnog prijedloga došlo je do promjene, a Sindikat je dobio objašnjenje da je to radi toga što manja državna tijela ne bi mogla dogovoriti poslove s privatnim tvrtkama. Kuhar smatra da se u tom slučaju za cijelu državnu upravu moglo postaviti ograničenje od dva posto ukupnog iznosa za plaće i doprinose svih zaposlenih.

– Bez tog ograničenja širom su otvorena vrata privatizaciji i ugroženo je oko pet do deset posto državnih službenika koji obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne poslove, računovodstvene poslove, kaže Kuhar. On smatra da povjeravanje određenih poslova vanjskim poslužiteljima usluga nije ni ekonomski ni organizacijski isplativo, te sumnja da se tako na umjetan način želi smanjiti broj izravno zaposlenih u državnoj upravi.

– Tko službenicima garantira da će ih Ministarstvo financija koje daje odobrenje zaštiti od privatizacije nakon što netko od MMF-a ili Svjetske banke prigovori da Hrvatska ima previše službenika ili ih neki od ministara zamoli da mu dopuste zaposliti firmu svog dobrog prijatelja, zaključuje Kuhar.

Dosad su na razini državnih tijela privatizirani poslovi portira, čistačica, servirki, djelatnika tehničkog održavanja, ali ne i poslovi vozača državnih dužnosnika, upozorava Kuhar, napominjući da se valjda dužnosnici ipak sigurnije osjećaju kad ih vozi osoba koja je u njihovoj službi. On podsjeća na privatizaciju pojedinih usluga u ministarstvima, te ističe primjere Ministarstva prometa, gdje je i državna revizija ustanovila da je bilo nezakonitosti, ali da na to zasad nitko nije reagirao.