A onda je stiglo ljeto 2005. godine. Koje je otpočelo klasičnom likvidacijom Dina Pokrovca te raspetljavanjem klupka koje je još jednom pokazalo da sport i kriminal imaju mnogo više dodirnih točaka nego što su mnogi spremni priznati. Zakamuflirani ugovori nogometaša, transferi s višegodišnjim repovima, prljavi novac i u najmanju ruku dvojbeni menadžeri svakodnevnica su današnjeg nogometa. Pitanje je hoće li se situacija ikada raščistiti jer sumnjivo poslovanje nije izuzetak, već pravilo domaćeg nogometa.

Nakon Pokrovčevog ubojstva, zbog kojeg je gotovo čitava zagrebačka policija na nogama, Josip Kuže izašao je u javnost sa svojom tužnom pričom o tome kako je taj kontroverzni menadžer sa zagrebačke Sigečice i njega kamatario. No, priča je uz tu tugu imala i dozu patetičnosti. Jer nije Pokrovac dolazio Kužeu, već obratno, zbog njegovih općeznanih problema s kockom. I nije Kuže bio dužan samo Pokrovcu, razna se imena spominju, nekih čak i uglednih građana koji nemaju običaj ni namjeru kamatariti, tako da dio javnosti i nema neko pretjerano razumijevanje za Kužeove probleme. Kad se s vatrom igraš, lako se vatrom i opeći.

Zbog svega toga i nije neko pretjerano iznenađenje spaljen »punto« na zagrebačkom Gornjem gradu. No, zabrinjavajuće je ponovno aktiviranje podzemlja, koje se očigledno više ne libi udariti niti po medijski eksponiranim osobama, koje ipak imaju kakvu-takvu zaštitu zbog svog javnog statusa. Čini se da ljudi iz nogometa koji su skloni koketiranju sa sumnjivim krugovima (sjetimo se pokojnog Zlatka Bagarića na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj) od sada moraju paziti, jer su neke stvari stigle na naplatu. Neki ljudi dugovanja ne zaboravljaju.