POD POVEĆALOM KOLIKO JE (NE)OPRAVDAN STRAH OD INVAZIJE STRANACA NA NEKRETNINE NA NAŠOJ OBALI

RAČUNICA U proceduri se trenutačno nalazi prodaja oko 10.000 kuća strancima. Ako se pretpostavi da se svaka od njih proda za minimalnih 50 tisuća eura (iako se radi o višestruko većim iznosima), dolazi se do svote koja iznosi dva posto hrvatskog BDP-a, a to je polovica ukupnih stranih ulaganja u Hrvatsku

Neće hrvatski Jadran i njegove najljepše uvale ni izbliza upropastiti stranci kupovanjem već postojećih nekretnina, ma koliko ta djelatnost iz dana u dan rasla, koliko ga može upropastiti sama država ne odluči li se konačno jasno i odlučno provoditi zakone koji bi štitili prostor i vrlo precizno određivali što se i gdje može i na koji način graditi. A to je gotovo nemoguće u situaciji gdje se s donošenjem prostornih planova općina, gradova i mjesta gotovo redom kasni, iako je rok za njihovo donošenje bio posljednji dan svibnja.

Prava tragedija leži u činjenici da za nedonošenje toga ključnog dokumenta koji bi štitio prostor i održivi razvoj sankcija - nema! Ostavljeno je, dakle, lokalnim "šerifima" da svatko u svome dvorištu kroji urbanističku politiku kakva mu odgovara, nekome daje, a nekome ne daje dozvole, legalizira moćne i bolje platežne i tako trajno mijenja izgled obale čije parcele i kuće su postale među najtraženijima na Sredozemlju.

U svemu tome za Hrvatsku je gotovo potpuno svejedno je li joj priobalni pojas kao glavni turistički adut uništavaju ljudi s domaćom ili stranom putovnicom! Jednom sagrađen komercijalni objekt za turistički biznis koji poput šake u oko strši nad pitomim sikama i plažom, predstavlja trajno izugubljeni prostor i sasvim je nevažno je li ga nagrdio Mate ili Hans. Stoga i rasprave o trgovanju nekretninama s građanima Europske unije koji su postali najbrojniji kupci kuća za odmor i zemljišta za gradnju na Jadranu, kakva je bila na okruglom stolu s tom temom održana na Ekonomskom fakultetu u Splitu, mogu rasvijetliti dio tih problema, sagledavajući ih u svjetlu činjenice da sve više stranaca zaposjeda hrvatske nekretnine uz more. No, oni se za sada tek koriste našim zakonskim nedorečenostima i nejasnom prostornom politikom koja je na djelu, pa je kupnja navodnih 45 tisuća kuća za odmor koje su u vlasništvu stranih državljana na Jadranu tek logična posljedica svega toga.

No, trend povećanog zanimanja za takvu vrstu ulaganja u Hrvatsku koje prisnažuje podatak da je u tijeku obrada još oko 8,5 tisuća molbi stranaca za kupnju kuća za odmor, a do sada je odobreno već 3200 takvih zahtjeva, tek je znak da Hrvatska valja ozbiljno razmisliti o tome koliko i kakvih gradnji uz more želi imati. Jer, dugoročno gledano, neće na hrvatskom Jadranu nikada stranci biti dominantni u vlasništvu kuća koje kao već završene stambene objekte kupuju za odmor. Problem u svoj svojoj veličini nastaje kada stranci kupuju velika zemljišta na kojima grade objekte za prodaju ili komercijalno iznajmljivanje, radi špekulacija ili najjednostavnije rečeno - dobre zarade. Sadašnji zakoni omogućavaju strancima iz zemalja s kojima Hrvatska ima reciprocitet u kupnji nekretnina da u Hrvatkoj imaju jednu kuću, a ulaskom u EU to pravilo se ukida i svatko može kupovati koliko god nekretnina želi u našoj zemlji.

Osim u slučaju da Hrvatska od EU-a zatraži i ustraje na drukčijim pravilima suradnje. U tome ne bi bila ni jedina ni prva jer su sve nove članice vrlo glasno tražile od EU-a različita izuzeća u pogledu trgovanja kućama za odmor i poljoprivrednim zemljištem. Hrvatska tu nema još jasnog stajališta, a u međuvremenu joj trgovanje nekretninama cvate, što legalno, što ilegalno. Brojni stranci, shvaćajući kako je kupnja kuća za odmor i zemljišta ovog trenutka na Jadranu dobar posao jer im vrijednost godišnje raste za 10,5 posto, a niti jedna banka im ne bi dala toliku kamatu na štednju, ofenzivno su krenuli u "shopping". Znajući vrlo dobro kako im procedura s legalnim dobivanjem odobrenja za kupnju od našeg Ministarstva vanjskih poslova može biti duga i teška, stranci su se snašli. Ili registriraju fiktivnu tvrtku u Hrvatskoj, pa je onda ona kupac nekretnine i takva kuća ili zemljište nisu ni evidentirani kao strano vlasništvo, ili pak tu kupnju u njihovo ime obavi neki hrvatski državljanin uz pristojnu naknadu.

Zbog tako naglo povećanog zanimanja stranaca za nekretnine na obali, njihove cijene su i za domaće stanovništvo značajno porasle. Prema analizi Dubravka Mihaljeka iz Međunarodne banke za poravnanja iz Basela (Švicarska), dojučerašnje nekretnine vrlo skromne vrijednosti preko noći su postale kapital. Istodobno zbog ograničene ponude i velikog zanimanja tržišta, Hrvatskoj prijeti pretjerana gradnja koja u konačnici dovodi do smanjenja privlačnosti preizgrađenog prostora.

A privlačnost očuvanog prostora glavna je konkurentska prednost hrvatskog turizma u odnosu na sredozemne turističke velesile i ako dopustimo uništavanje prostora, nemamo više što tražiti na turističkoj karti svijeta. Stoga je prodaja kuća za odmor strancima tek jedna od tema u sklopu te priče koja Hrvatsku dovodi na naslovnice svjetskih turističkih medija.

Pojačano zanimanje stranaca za kupnju nekretnina u Hrvatskoj ide u prilog promidžbenim aktivnostima naše zemlje koje dokazuju našu atraktivnost, ali istodobno otvaraju i vrata špekulantima koji u svemu tome vide dobar biznis. O kakvim se relacijama radi, najbolje svjedoči podatak koji je iznio Mihaljek po kojemu se u proceduri trenutačno nalazi prodaja oko 10 tisuća kuća na Jadranu strancima. Ako se pretpostavi da se svaka od njih proda za minimalnih 50 tisuća eura (iako se radi o višestruko većim iznosima!), dolazi se do svote koja iznosi dva posto hrvatskog BDP-a, a to je polovica ukupnih stranih ulaganja u Hrvatsku!

- Hrvatska mora inzistirati u pregovorima s EU-om za izuzećem u trgovini nekretnina strancima kao što su to napravili i drugi. Štoviše, mislim da moramo tražiti maksimum da bismo dobili barem nešto. Ne treba tek tako prihvaćati zakone EU-a koji i te kako zna štititi svoj prostor. Turizam na Jadranu je moguć i bez velikih izgradnji uz obalu jer nam je prostor glavni turistički resurs - vrlo je jasan bio prof. dr. Ivo Šimunović.

Liberalizaciju politike prodaje nekretnina strancima neki znanstvenici vide i kao potencijalnu opasnost za promjenu demografske strukture stanovništva, dok se pak većina slaže kako strancima treba dopustiti kupnju i gradnju, ali vrlo kontroliranu i uvjetovanu do u najsitnije detalje, jer su stranci već na djelu pokazali kako uz pomoć domaćih savjetnika vrlo dobro znaju iskoristiti sve naše pravne i prostorne nedostatke, radeći ono što im u vlastitoj zemlji nikada ne bi palo na pamet.

Strah od stranaca kao kupaca nekretnina u Hrvatskoj je iracionalan i graniči sa ksenofobijom. U cijeloj zemlji prodano je tek nekoliko tisuća nekretnina strancima, što za izravnu posljedicu ima porast vrijednosti nekretnina. Bi li tako bilo i da stranci nisu došli?! Netko nas je preko noći sve učinio bogatima, a mi bismo im sada zatvorili vrata. U 500 godina hrvatske prošlosti imali smo kontinuirani priliv siromašnijeg stanovništva s istoka i na kapaljku dolazak bogatijih sa zapada i njihovu prisutnost na ovim prostorima do danas vidljivu u pozitivnom smislu. Ne smijemo stoga ni sada zatvarati vrata kapitalu i strancima jer su nam kroz povijest pomogli očuvati kulturu i tradiciju, a neće je ni sada narušiti, ocijenio je dr. Ante Čičin Šain, izazivajući takvim stavom brojne replike sudionika okruglog stola.

Pregovaračka stajališta zemalja kandidatkinja za EU o prodaji nekretnina državljanima EU-a vrlo su različita, ali gotovo sve su tražile odgodu trgovanja nekretninama po nekoliko godina nakon ulaska u EU. Kada su u pitanju kuće za odmor, Bugarska, Cipar, Češka, Mađarska, Rumunjska... dobile su pet godina odgodu prodaje svojih nekretnina građanima EU-a od dana njihova stupanja u tu zajednicu. Za poljoprivredno i šumsko zemljište traženja su bila još veća pa je tako najbolje prošla Poljska koja je dobila 12 godina odgode prodaje (tražila je 18 godina!), dok je većina ostalih zemalja dobila odgovodu od sedam godina. Hrvatska za poljoprivredno zemljište ima za sada odgodu od sedam godina, a za kuće za odmor pet godine i taj rok istječe 2009. godine.