I BUGARI ODMIČU - ZAŠTO SMO S 53. MJESTA PALI NA 61. MJESTO PO KONKURENTNOSTI RADA

Godišnje izvješće o konkurentnosti Hrvatske za 2004., prema nalazima Nacionalnog vijeća za konkurentnost, pokazalo je kako je Hrvatska pala sa 53. mjesta na 61. mjesto po konkurentnosti rada, dok je prema poslovnoj konkurentnosti zabilježila drastični pad sa 52., na 72. mjesto. Darko Marinac, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost, u ime poslodavaca je tom prigodom ustvrdio kako "današnji tempo promjena nije dovoljan ako Hrvatska želi jako napredovati", dok je Damir Polančec, potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo, napomenuo kako su to ipak rezultati za prošlu godinu, dok je situacija u 2005. već dijelom bolja.

No, ako potpredsjednik Vlade misli kako je osnivanje prva dva ureda One-stop-shop agencije ili Hitro-servisa mnogo pridonijelo učinkovitosti administracije, tada se umnogome vara. Naime, ta agencija je tek počela raditi i prave rezultate će davati u idućim godinama, dok se ove godine tek "uči" raditi. Osim toga, neefikasna birokracija, kao faktor koji je najviše pridonio lošim ocjenama Hrvatske, ne nalazi se samo u registraciji tvrtki već i u niz drugih državnih i javnih institucija, te u sudovima. Nadalje, iako će daljnjim radom te agencije biti smanjena mogućnost korupcije, teško je povjerovati da već sada korupcije ima manje. A korupcija je drugi faktor po jačini utjecaja na negativne rezultate hrvatske konkurentnosti.

Treći problematični faktor jest složena i netransparentna porezna regulativa, dok se visina poreznih stopa nalazi na petom mjestu. Ovdje treba istaknuti kako je očito da će poduzetnici bilo kakve porezne stope smatrati prevelikim, jer prosječno opterećenje troškova rada porezima i doprinosima u Hrvatskoj iznosi 39 posto, što je bolji rezultat od Slovačke, Mađarske, Austrije i Italije.

Na četvrtom mjesto negativnih odrednica nalazi se neodgovarajuće obrazovana radna snaga. Djelomično začuđuje što su poslodavci kao peti negativni faktor postavili nedovoljno dobar pristup financijskim izvorima, ako se zna da banke sve više izlaze u susret potrošačima. No, tužna je istina da domaće banke (95 posto u stranom vlasništvu) mnogo radije i pod povoljnijim uvjetima odobravaju kredite građanima za potrošačke kredite, nego tvrtkama za investicijske projekte. Donji dio ljestvice konkurentnosti zauzimaju neodgovarajuća infrastruktura, niska radna etika, restriktivno zakonodavstvo, kriminal i prijevare, politička nestabilnost, nestabilnost Vlade, inflacija i regulativa u vezi sa stranom valutom.

Dakle, umjesto napretka na ljestvici konkurentnosti, Hrvatsku su pretekle Bugarska i Rumunjska. No, iako je konkurentnost u pozitivnoj korelaciji s gospodarskim rastom i razvojem, slučajevi poput Slovenije govore kako od svakog pravila postoji izuzetak. Naime, Slovenija je jedna od najnaprednijih tranzicijskih zemalja, a ipak je poslovna klima u toj zemlji jednaka onoj u Hrvatskoj i Rumunjskoj. Ipak, iako se u Sloveniji osniva prosječno malo poduzeća u odnosu na druge zemlje, razina kvalitete institucija i tvrtki je na mnogo višoj razini od drugih tranzicijskih država. A Hrvatska je upravo najlošija kada je u pitanju kvalitetno djelovanje institucija (zbog neefikasne birokracije i korupcije), te niska razina kvalitete domaćih tvrtki. Kada se to dvoje zbroji, dobiva se prilično loša gospodarska slika o Lijepoj našoj.

Pridodate li još visoko monopolizirano hrvatsko tržište i relativno malu potrošačku moć stanovništva, zatvara se krug gospodarske nevolje i jada. Naime, građani Hrvatske imaju gotovo dvaput veću plaću od drugih tranzicijskih zemalja (osim Slovenije), no kupovna moć te plaće je manja nego u većini tih zemalja, zbog visokih cijena. A visoka cijena rada, unatoč relativno nevelikom poreznom pritisku, dodatno doprinosi manjku konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.

Željko Lovrinčević, znanstveni suradnik Ekonomskog instituta, međutim, smatra i kako je Nacionalno vijeće za konkurentnost podbacilo. "Ono se uopće ne uključuje u javnu polemiku o određenim, konkretnim slučajevima, da podrži ili kritizira neke ključne Vladine odluke i stajališta, već samo konstatira. Kada se trebaju složiti oko nekog konkretnog projekta, tada ih nema", tvrdi Lovrinčević. Prema njegovim riječima, čudno je i da je baš sve negativnije u 2004. nego u prethodnoj godini. S druge strane, analitičari koji su radili statističke, objektivne ekonomske izračune, nisu uzeli u obzir sivu ekonomiju, pa je logično da su tada izračuni lošiji nego što stvarno jesu", naglasio je Lovrinčević. On smatra kako gospodarska situacija nije toliko lošija nego što bi se to dalo zaključiti iz izvješća o konkurentnosti, ali da nam neće biti bolje sve dok se na razini društva ne postigne konsenzus oko temeljnih ciljeva potrebnih reformi. Do tada, tvrdi Lovrinčević, moći ćemo se svake godine tek svi složiti oko toga da nam je - lošije.

Prof. dr. Dražen Kalogjera ističe kako je glavni razlog nekonkurentnosti hrvatskoga gospodarstva činjenica da je već 12 godina na djelu ekonomski model koji favorizira uvoz, a ne izvoz, trgovinu, a ne proizvodnju. "Nositelji ekonomske vlasti već 12 godina potiču deindustrijalizaciju i u sklopu toga možemo funkcionirati samo na osnovi stalnog zaduživanja. Tragično je da nema bitnih pomaka u ekonomiji, odnosno vlada status quo."

Prema njegovim riječima, unatoč opredjeljenju Vlade Ive Sanadera prema izvozu, proizvodnji i poduzetništvu, još nema značajnijih pomaka. "Bivša koalicijska vlast nema pravo govoriti ništa jer ništa bitno nije učinila u četiri godine. Sanader je, pak, shvatio problem, ali ne dovoljno duboko", tvrdi dr. Dražen Kalogjera. On kazuje kako postoje četiri problematične odrednice koje bi trebalo promijeniti da hrvatsko gospodarstvo postane konkurentnije. "Pod broj jedan, Hrvatska ima nerealni tečaj koji potiče uvoz, na uštrb izvoza. Drugo, prevelike kamatne stope za poduzetnike onemogućuju brži i jači investicijski zamah. Ostala dva faktora odnose se na lošu fiskalnu politiku i nedostatno kvalitetno obrazovanje radne snage i poduzetnika. Tek kada se to promijeni, domaće gospodarstvo će postati konkurentno. Sadašnji sustav uništava izvoznike i proizvođače, a stimulira uvoz i trgovinu i to je cijela priča o uzrocima slabe konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva", napominje Kalogjera.

"Izlaz je u radikalnoj promjeni modela, ali na tome se dovoljno ne radi. Bez realnih pomaka u proizvodnji i uslugama, bez drastičnog izvoza, nećemo stvarati zdrava sredstva za povrat duga, nego ćemo se stalno zaduživati. Osim novog duga, još je tragičnije što ćemo se zaduživati da bismo otplaćivali stari dug. To je zatvoreni krug i vrtimo se u njemu. I sve dok se nalaze financijski izvori za takvu nenormalnu i vrlo lošu politiku, funkcionirat ćemo na sadašnji loš način", zaključuje Kalogjera.